Prvi deo
Zdravo svima! Tu sam ja uvek sa vama,ali ćutim.Svakog jutra sa vama pijem kafu i znam sve o vama.Drago mi je da postojite i nadam se da ćemo se družiti i ubuduće,ali drugim povodom...
Čitala sam sve vaše priče,ali moja se malo razlikuje.Iskreno,očekivala sam neku boleštinu,ali baš ovo...nisam!
Prošle godine u julu,primetim na licu da sam ostarila.Desni kapak se spustio i leva brazda na licu je dublja.Nisam se potresla,za to ima rešenja,ali sačekaću zimu,da se bavim time,jer je sada leto imam preča posla.
Dođe zima,februar,tekuća godina...
Zaboli me grlo.Odem kod lekara opšte prakse,ona me uputi na ORL,jer je sigurna da treba da vadim krajnike.Tako i uradim.Lekar specijalista prof.na fakultetu,načelnik,mr..) jedan veoma neprijatan i krut čovek,konstatuje da imam promenu na korenu jezika,ali ne može ništa precizno da kaže,dok ne izvadi.Odem po drugo mišljenje,dijagnoza-CA.

Treći lekar,navuče rukavice,zaskoči me,zasuče rukave,zavuče ruku -Ne,nije to Ca,to je cista veličine kuvanog žumanceta i pošalje me na operaciju.Magnet pokaže pravilne uvice,koje odgovaraju cisti i odem na operacioni sto.Svo to vreme ( do konačne dijagnoze traje 2 nedelje) i šta da vam kažem: Nema spavanja,nema hrane,nema ničega više.Razmušljam gde je najbolje da se sahranim.Odlučujem da to bude blizu kuće,a ne u gradu u kome sada živim sa mužem.
Operacije prođe uspešno,ja ko zmaj ( naročite posle konstatacije hirurga,da sam imala ludu sreću,jer po statistici samo 0,3 procenata ljudi ima cistu,sve ostalo je "ono" vrlo maligno)
Nakon operacije desni ugao usana mi je spušten,ali" proći će to",pa zaboga,tu sam imala otok od reza.Prolaze dani,a ja odlazim kod kozmetičara na " remont",mezoterapija,peglanje i ta sranja.Keže ona: može,ali vi prvo idite neurologu,mislim da vam je povređen neki nerv pri operaciji.
Gospođe neurolog me pita,da li mi možda nisu rekli,kad sam radila magnet,da imam nešto na mozgu? Odgovaram,da sam snimala vrat,a ne mozak,i ne znam,da li uopšte i imam mozak!Dobijem Milgamu C i odem.