Ne, nisi skapirala moj post.
Tih dana se javilo nekoliko ljudi sa svezom dijagnozom. I bilo mi je smesno, jer smo svi prosli taj put. I ja naravno. Nista vise.
Da, pomirena sam sa tim da imam ms. Sto ne znaci da sam se predala. Ali isto tako ne znaci ni da cu ceo dan citati o novostima o ms i baviti se ms. Nego cu ziveti punim plucima.
A recenica, Bas me briga koga zbunjujem, nije okrenuta prema nekom konkretno. Vec tome da cu raditi sve sto mi padne pod ruku da mi bude dobro. Od nas ni lekari u Nisu ne ocekuju da se odreknemo svega ostalog. Naprotiv. Ovo je samo studija.
Nista nisam videla uvredljivo, osim da Neslija, Makija, Sklera, Enu i sebe i jos mnoge ovde, ne vidim kao pesimiste. Samo me je to bocnulo, nista vise.