Evo me nakona nekog vremena. Malo sam padala, pa ustajala... Uopsteno, ne mogu da prijavim neki napredak zadnih mesec-dva, napredak kao da je stao, pa i malo unazadio. Opet problemi sa hodom, dva-tri puta sa inkontinencijom, sto me ustvari i najvise razocaralo i bacilo u depri. Redovito imam masaze i vezbe, imam dobru energiju, za celi dan, odnosno umor nestaje posle kraceg odmora, koncentracija ostaje poboljsana. Ukratko, da pojednostavim i objasnim ukratko - na skali od 1 do 10 pre intervencije sam bila na neku 5-icu, nakon nje u najboljoj varijanti na neku 7, sada je 6,5. I sve ovo, jako, jako grubo opisano

Zahladilo, pa mi se javlja ukocenost (meni je i ranije hladnoca bila visi problem nego vrucina). A opet, vezbe koje radim sa terapeutom su teze, duze... Zaista, ne znam. I sama sam zbunjena. Ima dana kada sam sugurna u restenozu, a opet, ima dana(vise je takvih) kada je sve bolje.
Mogu potvrditi jedno - oporavak prvih 4-5 meseci ide (bar kod mene je bilo tako) dva koraka napred, jedan nazad, ali naravno orsta linija je isla navise. Sada kao da miruje. Misim, ima padova, ali se opcenito vracaju. Mislim da me najvise smeta pad temperatura. A zima tek ide

I, zaboravila sam da pomenem - nekako imam osecaj da se stari odvijaju u obratnom smeru posle intervencije. Kao na nekom putovanju, kad smo prolazili razlicite stanice, pa sada je opet vracamo, istim putem. Ne znam, mozda subjektivno, ali zaista mi se ovo cini kao film - da se MS razvijala, pa sada za isti film na trenutke imam strasno jak osecaj da se film premotava unazad.
Kako je receno - nema nikakvih pravila, neki pacijenti imaju potpuni napredak, neki slabiji, a kod nekih nema vidljivih promena, bar zasad. Ja bih se svrstala u grupu sa slabijim uspehom, ali ipak - uspehom.
Puno vas pozdravljam, zelim svima puno, puno zdravlja i suncanih dana.
