MS je nekad kod nekoga skoro ne vidljiva ako se taj neko dobro oseća i nema nekih velikih problema.Ja recimo prilikom dušeg hodanja počnem da zapinjem i vučem desnu nogu.Nekada se to šepanje pojavi posle pređenh 400 metara a nekada mnogo kasnije sve zavisi od mog opšteg stanja preko dana.
Juče sam išla u laboratoriju da vadim krv,a moja mama je čekala kod moje Dr.uput za Novi Sad.Med.sestra koja je bila na šalteru je popunjavala uput i ja dolazim iz laboratorije da dam knjižicu.Ona me pogledala i pita moju mamu da li je to (i kaže moje ime)ja odgovorim da ja sam.Tako me pogledala u čudu i rekla ,,pa ja sam očekivala da ću videti nekog teškog bolesnika,,
E tu ja nisam mogla da oćutim pa sam je onako sa smeškom pitala ,,a kako ste to mislili teškog bolesnika,,
Na to je malo ostala bez teksta i rekla zbunjeno,,pa mislila sam da si starija jer stalno ideš da vadiš krv.Pošto moja drugarica radi na istom mestu i sedi pored nje se počela smejati na moju rečenicu,,pa šta ću kad sam puna krvi pa mi traže,,
Znači pola njih koji tamo rade ne znaju šta znači koja šifra.Laborantkinja mi je jednom prilikom rekla ,,ja to ne moram da znam,,pa sam i njoj rekla ,,nema problema objasniću vam ja,,pa su me htele častiti pićem pacijentkinje koje su čekale.Ne znam kako je u drugim gradovima ali ovde kod mene je haos sa med.sestrama.