Ovih dana, završio sam sa pulsnom terapijom. Morao sam, dok iščekujem poziv za kontrolu, jer više nisam mogao da podnosim duple slike - (više od mesec dana), i ostale probleme koje imam. Moj je zaključak, da mi je sve u svemu gore nego ikada. Imam saznanja, da još i neki drugi takođe imaju pogoršanja, koja nikada pre nisu imali. Eto dešava se. Ja mislim da smo svi mi ušli u sve ovo možda sa previše euforuje. Hoću reći, rano je! Još treba dosta vremena da prođe, da bi i nauka i lekari dali prave odgovore na sve ovo. Brine me to, što su nekima sa pogoršanjima posle intervencije rekli na kontroli da su ok. Neki su rađeni u inostranstvu npr. a neki kod nas. To je najgora situacija. Šta tada raditi??? Kada nam nađu restenozu, onda to treba da slavimo! Jedno je sigurno, a to je moj lični zaključak: uglavnom svima koji su na samom početku bolesti i u benignom toku, intervencija pomogne i 100%. Drugima koji su pokretni i prilično "očuvani", kreću se-prepešače prilične distance i još rade (RR. tok) pomaže, ali malo sporije. Samo strpljenja

! A kod nas ostalih, u težoj ili teškoj situaciji, neizvesnost je logično i najveća. Kod nas rezultat i najviše varira. Ja lično Bogu se molim, da mi u Nišu nađu rešenje i daju mi odgovor, zašto mi je sada ovako!? Sve Vas pozdravljam i želim svima sve najbolje!
