12.11.2007.
Depresija u multiploj sklerozi Učestalost depresije u MS značajno varira, od 10-60%.
Suicidalne ideje su jedan od problema koji se javlja u MS, češće nego u općoj populaciji.
MS je neurološka bolest karakterizirana motornim, senzornim, cerebelarnim i kognitivnim oštećenjem u ranoj životnoj dobi. Učestalost bolesti je 80-100 na 100 000 ljudi.
Bolest se dijagnosticira temeljem kliničkih i parakliničkih znakova. Pritom su od značajne pomoći McDonaldovi dijagnostički kriteriji.
Učestalost depresije u MS značajno varira, od 10-60%.
Klinička slika
Značajna učestalost depresije u MS-u objašnjava se uz pomoć niza različitih mehanizama kao što su: težina demijelinizacijskih lezija, njihova lokalizacija, imunološki i endokrini poremećaji u MS, genski čimbenici i jatrogeni utjecaj.
Česta manifestacija bolesti je umor, poremećaji raspoloženja i psihička nesposobnost. Suicidalne ideje su jedan od problema koji se javlja u MS, češće nego u općoj populaciji.
Udružena anksioznost i depresija također su češći u MS.
Depresija u MS dodatno umanjuje kvalitetu života bolesnika.
Značajna učestalost depresije u MS-u objašnjava se uz pomoć niza različitih mehanizama kao što su: težina demijelinizacijskih lezija, njihova lokalizacija, imunološki i endokrini poremećaji u MS, genski čimbenici i jatrogeni utjecaj.
Težina dimijelinizacijskih lezija objašnjava se smještajem većine lezija u desnoj hemisferi odnosno u temporalnom režnju. Druge studije pobijaju ovo tumačenje i uvažavaju ulogu atrofije, posebno respektirajući volumen lijevog frontalnog i desnog temporalnog režnja. Istraživana je i povezanost depresije i demijelinizacijskih lezija sa promjenama u prefrontalnom korteksu. Ispitivanje je izvršeno pomoću magnetne rezonancije (MRI) i određivanja volumena cerebrospinalnog likvora.
Lokalizacija demijelinizacijskih lezija objašnjava depresiju smještajem lezija u spinalnoj moždini, fronatalnom i temporalnom režnju. Druge studije tumače pojavu depresije u MS ovisno o položaju lezija u gornjem frontalnom, parijetalnom i temporalnom dijelu, kao i povećanjem lateralnih i treće komore, te frontalnom atrofijom.
Imunološki i endokrinološki poremećaji kao uzrok depresije temelje se na disfunkciji hipotalamo-pituitarno-adrenalne osovine što rezultira visokom razinom kortizola u serumu i cirkulirajućih citokina (C-reaktivni protein, interleukin-1, interleukin-6).
Genski čimbenici bipolarnog poremećaja u MS su mogući i predmet su istraživanja.
Jatrogeni čimbenici objašnjavaju se primjenom visokih doza kortikosteroida i njihovim utjecajem na misaone procese. Interferon uzrokuje depresiju kao jednu od mogućih nuspojava.
Liječenje depresije u multiploj sklerozi
U liječenju depresije u MS koriste se selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, selektivni serotonin-nonadrenalin inhibitori ponovne pohrane, triciklički antidepresivi. Koriste se i druge nefarmakološke metode liječenja kao što su suportivne grupe i sl.
Spominju se tek nuspojave tricikličkih antidepresiva.
http://www.plivazdravlje.ba/?section=home&cat=w&id=18120&show=1#1