Pozdrav svima!
Evo da se opet javim sa nekim novostima: naime vežbam već evo više od četiri meseca. Radim sa fizioterapeutom fizikalnu terapiju - vežbe (tj. on radi sa mnom). Napredak postoji. Iako je sve "usporeno" zbog moga lošeg stanja, napredujem iz dana u dan. Zapamtite, vežbe su zakon! Gotovo na svim sajtovima danas, videćete da se o vežbama glasno govori, kao o nezaobilazanom faktoru u lečenju kod MS-a. Ja se subjektivno a i objektivno, osećam znatno bolje. Terapeut se trudi maksimalno. Ja takođe. Vežbam redovno 3 x nedeljno, a i u onim"praznim" danima ponekad' vežbam sam. Sve treba prilagoditi sebi, tj. svom opštem i trenutnom stanju. Ovde individualan rad dolzi do izražaja. Oni koji su u "dobrom ili boljem stanju", treba pod obavezno da vežbaju redovno, da bi odložili - usporili dalju progresiju bolesti. Nema svakako preterivanja. Moje je mišljenje, da svi koji imaju dijagnozu MS, treba i mora da vežbaju i to čitavog života. Pored toga mislim i znam, da i zdravi ljudi treba da se bave fizičkom aktivnošću. Telesno vežbanje - (kretanje) je nešto što je svojstveno čoveku i bez čega čovek ne bi trebalo da bude. Oni koji su u težem ili teškom stanju, trebalo bi takođe, po meni, da vežbaju uporno, kako bi izvukli po neki pokret. Znam da smo skloni depresijama ili nekakvoj "letargiji", ali kada se javi nešto za šta smo mislili da je zauvek nestalo, onda se "budimo" i shvatamo ponovo, da smo još živi i da se treba boriti. E tu je pre svega uloga, ovih naših terapeuta. Oni treba da budu ta "pokretačka snaga" u nama. Naše je da to sledimo. Kada osetimo "buđenje", onda ćemo shvatiti da još u nama ima života i nade!
PS./ Ako bi i došlo do relapsa ništa, krećemo ako treba opet, sve iz početka.

Svima pozdrav od Srca!