Pozdrav svima

!
Početkom osmog mjeseca sam bila na intervenciji u IKVB Dedinje. Nisam se javljala odmah po završetku intervencije ali evo sada da Vam ispričam svoje iskustvo od početka.
Sa MS-om se "družim" 7-8 godina a ako bi se vratila u prošlost možda i od ranije ali nisam obraćala pažnju. U početku sam to dobro podnosila, mislim na simptome. Primala kortiko, Betaferon, kortiko pa tako u krug. Većini je to poznato. Ovu godinu mi se stanje pogoršalo tako da sam lošije pokretna, hodanje samo uz nečiju pomoć. Zvanično SP forma

.
Uradila sam dopler vena vrata na kom je uočeno suženje lijeve jug. vene a na desnoj jug.veni otežan protok. Pravac potraga za klinikom koja radi intervenciju. Dedinje, odrađena intervencija, dilatirane vene i v.azygos.
Moja očekivanja su bila da će se sve promjeniti preko noći, sutra sam opet ona stara i mogu hodati. To je bio moj san! Naravno da ćete misliti glupo ali eto iskreno tako sam mislila. Nije baš preko noći,znam pročitala sam iskustva od Ene i ostalih. ENA HVALA TI NA PODRŠCI!
Prvi dan sam osjetila samo manji spazam ali za nijansu, manja urgencija za toaletom i onda narednih dana ništa. Panika, zar ništa? Ena me je utješila a i ostali

. Treba vremena i ne razmišljaj! Upravo tako, ne razmišljam i osjetila sam da se mogu danas sama ustati sa kreveta bez pomoći!!! Jupi jako

sam sretna i sigurno ide na bolje ali treba vremena jer nismo svi u istoj fazi bolesti što znatno mijenja sliku oporavka.
Idemo dalje jer sutra je novi i bolji dan, za mene a i za sve nas!
