Uvod
Fizioterapija zauzima visoko mjesto u liječenju multiple skleroze. Može poboljšati motoričke funkcije, spriječiti ukočenost, ublažiti bolove i mobilizirati rezerve snage. Kod smetnji prisutnih pri hodu i u ravnotež, kod slabosti pojedinih udova, liječnik će bolesniku savjetovati da barem jednom tjedno ode na odgovarajuću fizioterapiju. Liječenje uz izučenog terapeuta trebalo bi dopuniti, uvijek kad je to moguće, gimnastikom kod kuće, svakodnevnirp^samostalnim vježbanjem MS-bolesnika. Pro-gram vježbanja kod kuće ima važnu ulogu, posebice kada redovit odlazak na fizioterapiju nije moguć.
Svakodnevno izvođenje terapijske gimnastike bolesniku ne donosi samo poboljšanje motoričkih funkcija i ublažavanje tegoba. Štoviše, ima veliku mogućnost psihološkog učinka. Bolesnik može vlastitom aktivnošću učiniti nešto važno za vlastito ozdravljenje; napušta pasivnu ulogu bolesnika, a novostečena vjera u vlastite snage utjecat će na čitav njegov životni stav.Neki bolesnici htjeli bi na brzinu, bez strpljenja, dostići visoki cilj veće samostalnosti i bolje pokretnosti.
Stoga je potrebno upozoriti da se ne prenaprežu vlastite snage. Kao što športaš polako pojačava svoj program vježbanja, tako i bolesnik mora naučiti pravilno procijeniti svoje trenutačne mogućnosti. Javljanje osjećaja umora ili bola mora biti shvaćeno kao znak upozorenja. Bolje je prekinuti program i smanjiti zahtjeve. Tko ne može izdražati 10 do 15 minuta, možda će isti učinak postići više puta ponovljenim petminutnim progra-mom. Vrijeme odmora je također dio programa vježbanja!
U svakom slučaju važna je volja, da se učini moguće, da se teži poboljšanju te da se ne popusti u stalnom ulaganju truda. Neka primjeri koji slijede MS-bolesnicima postanu vjerna, poticajna pratnja!
Prof. dr. med. Rudolf VViithrich, predsjednik liječničkog savjeta Švicarskog društva MS-a