Kada sam dobila dijagnozu preko nmr.koju sam sama trazila,otisla sam u Bg na neurologiju kod Dr.Mr.itd Sarlote M.koja mi je rekla sledece.
"Vi bolujete od jedne teske bolesti koja je neizleciva"(kao da ja to nisam znala)i onda je zaredjala sta nesmem.Nesmem na more,da budem na suncu,da se nerviram,da pazim sta jedem i jos gomilu stvari.Kada sam je pitala onako zbunjeno dok je gledala moj nalaz sa magneta,koliko imam tih plakova,ona me pogledala podignute obrve i odgovorila "nije vazno koliko ih imas nego gde ih imas" oci su mi vec bile pune suza zbog njenog grubog stava,ali sam nekako uspela da pitam_a gde ih imam?Kad je rekla ovo "na najgorem mogucem mestu)i onda rekla ta mesta,tada sam vec plakala a ona idalje prica o tome kao da ja nepostojim.
Kada sam otisla u N.Sad i kad mi je prof.Nadj rekao da sam mlada i da on nece dozvoliti da ja tesko pomeram nogu da ce sve uciniti da budem bolje ja sam se odusevila njegovim pristupom, nemoram da zakazujem pregled,kad osetim da mi treba pomoc,da mi nesto nije dobro odem odmah i budem primljena bez problema.To je moje neko iskustvo sa klinikama.Da li mozda zato sto sam na betaferonu pa mogu u N.Sad kad "moram"neznam ali mi je vazno da kad dobijem pogorsanje nemoram zakazivati i cekati na red.