Kako sam ja ostavio cigarete:
Donese se najpre čvrsta ODLUKA i onda nepokolebljivo gura napred. Bez toga ne vredi ništa. Ja sam ih se rešio, kada sam pušio skoro tri kutije dnevno. Bilo je to još '91. Kažeš sebi dosta i ja gospodarim sobom a ne ti (cigareta).
Nisu mi nedostajale uopšte. Ugojio sam se samo prvi mesec nekih 4-5 kg. zato, što sam od bespotrebnog straha jeo i pio sve što mi pod ruku dođe. Nosio sam i pune džepove "bronhi" bonbona i to sam ždrao. To je sve bilo zbog poznatog BEZRAZLOŽNOG straha od kriza. Nikada ustvari krize nisam ni imao. Kada sam shvatio sav besmisao toga što sve od reda žderem i pijem (i slano i slatko), jednoga dana kada sam došao u školu na nastavu, izvadio sam sve bonbone iz džepova i podelio deci. Shvatio sam da je sve to što radim bespotrebno. Dalje sam nastavio sam, samo sa svojom voljom. I u narednih mesec dana mi se kilaža naravno vratila na staro i zauvek je tako ostala. Bolje mi je bez njih u svakom smislu. To mora da se oseti, ne može se opisati

) Jednostavno, kada sam ih ostavio, nisam ubrzo znao, ni zašto sam uopšte i pušio.
I nema onoga: da popušim još ovu kutiju, ili samo jednu ili, ili........izgovora za samoobmanu nikad' dosta. Doneseš onu ODLUKU i krećeš sa namerom da nikad više. Ja sam ostavio kutiju sa 15 cigareta u bife i odozgo upaljač. Ne bojiš se nikakvih "provokativnih" situacija, jer ti gospodariš sobom. Samo ti, a ne duvanska industrija. Želim ti, (ko god ovo pročita), da doneseš tu ODLUKU i potpuni uspeh. Kreći i ne čekaj ništa. Pitajte sve što želite. Daću još svaki savet koji mogu.
Prolazio svako jutro pored mene, dok sam bio u dvorištu, jedan tada stari komšija (imao je negde oko 80 god.) Kažemo dobro jutro ili dobar dan. Ja uvek sa cigaretom u ruci, a on samo doda: "Eh, da znate kako je lepo kad' se ostavi duvan." To izgovori onako ne zaustavljajući se i ode. A bio je jedan stvarno stari Gospodin. Uvek u odelu. Arhitekta. Uvuklo mi se to u glavu. Počelo jednostavno da me "češa". I uz ostale okolnosti koje su mi se desile, ja donesem onu već čuvenu ODLUKU i krenem ODMAH I SAD, bez ikakvog oklevanja. Ubrzo shvatim istinu svega. Osetim slast pobede i oslobođenje baš iz ropstva. Ubrzo počneš da osećaš i ukus i miris onoga što popiješ ili pojedeš. VAŽNO!!! Kada ti u toku dana dok nešto radiš, dođe pomisao za zapališ, NEMOJ, pobedi svojom voljom i nastavi dalje da radiš to što si radilo/la. Ubrzo zaboraviš na taj "poziv." U početku će te "podsećati" češće, a kasnije sve ređe. Prolaziće najpre sati, pa dani, pa nedelje, pa meseci. I onda ti neće biti jasno zašto si uopšte i pušio/la. I dok se okreneš, prođe godina a ti ne pušiš. Nastaviš tako i prođe zauvek (k'o meni). Možeš otići i do Doma zdravlja, mislim da imaju tamo razrađeno. To ti može isto pomoći da se cela stvar ubrza. Danas koriste i lek "Ziban," koji može da pomogne. Daju uputstva i SREĆNO svima koji reše da se oslobode toga zla! Nije teško, koliko vas drugi prave zavisnicima!!!