Meniereova bolest - od smetnji ravnoteže do gubitka sluha
Oslabljen sluh bolesnici na početku pripisuju jakom šumu, a tek poslije tijekom bolesti primjećuju stvarni gubitak sluha
Meniereova bolest (Morbus Meniere) nazvana je po Prosperu Meniereu, koji je prvi karakteristične simptome bolesti povezao s unutarnjim uhom. Prošlo je gotovo cijelo stoljeće do prvih patoanatomskih dokaza proširenja kanala u unutarnjem uhu umrlih koji su bolovali od Meniereove bolesti. Dokazano je da se najprije šire dijelovi pužnice, a kako bolest napreduje, degeneriraju stanice s dlačicama Cortijeva organa (dio pužnice koji pretvara zvuk u neuralne impulse). Proširenje dijelova unutarnjeg uha u kojima se nalazi osjetilo za ravnotežu (utrikulus i polukružni kanalići) nastaje u kasnijoj fazi - prije se javlja samo kod težih oblika bolesti.
Poremećaj lučenja endolimfe
Iako je jasno da je riječ o bolesti unutarnjeg uha, nije poznato je li posrijedi pojačano lučenje ili smanjen odljev endolimfe (tekućine koja cirkulira u kanalima pužnice), odnosno mogući poremećaj i jednog i drugog. Nekoliko je mogućih objašnjenja poremećaja:
* poremećaj u raspodjeli elektrolita (natrija, kalija, klorida...), odnosno osmotske ravnoteže, što može biti posljedica promjene lokalne autonomne inervacije te smanjene prehrane ili opskrbe kisikom
* autoimune bolesti, lokalne ili sistemske, koje mijenjaju strukturu, propusnost i metaboličke karakteristike membrane na mjestu lučenja i/ili upijanja endolimfe
* promjene na malim krvnim žilicama uz promjenu gradijenta tlaka na arterijskom i/ili venskom kraju kapilara
* sistemske bolesti metabolizma.
Prvi znaci bolesti često nastupaju nakon djelovanja provokativnog čimbenika, tzv. okidača. Smatra se da promjene u unutarnjem uhu mogu biti latentne (uspavane), a bolest nastaje nakon izlaganja stresu, kao što je upala srednjeg uha, gornjih dišnih puteva, posebice nosa i ždrijela, zbog poremećaja hormona štitnjače, metabolizma šećera, alergijske reakcije ili emocionalnih problema. Smatra se da je psihosomatska komponenta vrlo važna u nastanku Meniereove bolesti. Šum, oštećenje sluha i vrtoglavica odgovor su unutarnjeg uha na različita patološka zbivanja, tako da samo o našim mogućnostima ovisi hoćemo li otkriti pravi uzrok smetnji u pojedinog bolesnika.
Od fluktuacije sluha do stvarnoga gubitka
Meniereova bolest najčešće se prvi put javlja u trećem i četvrtom desetljeću života, a podjednako zahvaća i žene i muškarce. Prije napadaja bolesnik obično ima osjećaj punoće u uhu "kao da u njemu ima vode", što traje različito (sati do dani). Slijede šum u uhu, vrtoglavica, mučnina i nagon na povraćanje, sa ili bez povraćanja. Oslabljen sluh na početku bolesnici pripisuju jakom šumu, a tek poslije tijekom bolesti primjećuju stvarni gubitak sluha. Napadaji se redaju s različitim razmakom, od dana, tjedana, mjeseci, do sporadičnih tijekom godine.
Odlika bolesti je fluktuacija (variranje) sluha, uzrokovana porastom tlaka u određenim dijelovima unutarnjeg uha, što mijenja učinkovitost širenja zvučnog vala i podraživanja osjetilnih stanica. Fluktuacije ovise o stupnju povišenja tlaka u pužnici. Kako bolest napreduje, trajno oštećenje sluha sve je veće, fluktuacije su manje, a tijekom godina Meniereova bolest poprima "zreli" oblik, s ustaljenim, lošim sluhom i u pravilu sve manjim smetnjama ravnoteže.
Diplakuzija je također karakteristika povišenog tlaka u dijelu unutarnjeg uha. Označava različit osjet visine zvuka između ušiju. Nepodnošenje glasnih zvukova, odnosno slušna preosjetljivost, što neki autori navode kao karakteristiku Meniereove bolesti, samo je znak osjetilnog oštećenja sluha.
Složeni dijagnostički postupak
Prijeko je potreban kompletan neurološki pregled, jer vrtoglavica može biti znak ozbiljnih poremećaja u centralnom živčanom sustavu. Bolesnik navodi šum i smanjen sluh u bolesnom uhu, osjećaj vrtnje na bolesnu stranu, u pokusima ravnoteže pada na bolesnu stranu, a obično postoje i nevoljni ritmični trzajevi očima (horizontalni nistagmus) i brze komponente na zdravu stranu. Klinički pregled uha pokazuje uredan nalaz. Akumetrija (pregled ugađalicama) pokazuje skraćenu čujnost bolesnog uha, usmjeravanje na zdravu stranu u pokusu po Weberu, a u pokusu po Rinneu je pozitivan. Mračenje ili iskrenje pred očima, glavobolja ili gubitak svijesti nisu karakteristični za Meniereovu bolest.
Nakon smirivanja napadaja, provodi se dodatna obrada. Snimanje sluha tonskim audiogramom u početku bolesti pokazuje uzlaznu krivulju zamjedbenog oštećenja sluha, a kasnijim ponavljanjem pretrage pokazuje se fluktuacija sluha. Što bolest dulje traje, fluktuacije sluha su manje, odnosno više se ne postiže povratak na normalne vrijednosti praga sluha. "Zrela" Meniereova bolest karakterizirana je zaravnjenom krivuljom zamjedbenog oštećenja sluha. Svakako treba isključiti oštećenje sluha zbog eventualnog procesa u slušnom živcu ili moždanom deblu. Jer umor slušnog živca može, među ostalim, oponašati početak Meniereove bolesti. U tu svrhu snimaju se evocirani slušni potencijali moždanog debla i po potrebi obavlja kompjutorizirana tomografija ili magnetska rezonancija traženih dijelova mozga i kostiju glave. Pretrage ravnoteže upućuju na periferno oštećenje osjetila za ravnotežu, ali valja imati na umu da na početku bolesti, između dva napadaja, nalaz može biti uredan.
Uz dodatnu laboratorijsku obradu te isključenje metaboličkih, endokrinoloških, hematoloških i vaskularnih promjena, često su potrebni pregledi psihologa ili psihijatra te neurologa.
Konačna dijagnoza postavlja se nakon pregleda rezultata pretraga i uvidom u dinamiku zbivanja tijekom vremena. Jedan ili dva napadaja šuma, vrtoglavice i oslabljenog sluha nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze.
Cilj liječenja je očuvati sluh
Preduvjeti za uspješno liječenje Meniereove bolest su redovite kontrole i rano javljanje oboljelog u slučaju pogoršanja. Cilj liječenja je očuvanje sluha te ublažavanje i smanjenje učestalosti smetnji ravnoteže. Liječenje počinje savjetovanjem o prehrani. Predlaže se izbjegavanje teške i masne hrane, obilnih obroka, alkohola, crne kave, crnog čaja, čokolade, aromatičnih sireva te smanjenje unosa soli. Bolesnik mora sam uvidjeti koja hrana mu izaziva smetnje. Slično je i s dnevnim navikama, odmorom i tjelesnom aktivnošću.
Medikamentozno liječenje uključuje diuretike (pospješuju mokrenje), vazodilatatore (šire krvne žile), obično na bazi histamina, sedative te polivitaminsku terapiju s naglaskom na B skupini vitamina te kirurško liječenje. U napadaju imaju smisla lijekovi za smirenje te lijekovi koji sprječavaju povraćanje, uz smještaj bolesnika u tihu, polumračnu prostoriju.
U slučaju neuspjeha medikamentoznog, dolazi u obzir kirurško liječenje, a to su konzervativne, poludestruktivne i destruktivne kirurške procedure. Najčešće izvođene operacije su:
* Postavljanje ventilacijske cjevčice u bubnjić i ukapavanje lijekova koji uništavaju dijelove unutarnjeg uha. Nakon ukapavanja u srednje uho, lijek polako prelazi u unutarnje uho (djelomično uništenje unutarnjeg uha, odnosno najosjetljivijih stanica). Tijekom primjene potrebni su redovite kontrole sluha i praćenje bolesnika kako bi uništenje ostalo djelomično.
* Omogućavanje otjecanja endolimfe u šupljinu kosti iza uha ili likvorski prostor uz mozak. Zahvat (ako uspije) omogućuje očuvanje postojećeg sluha uz prestanak vrtoglavice.
* Presijecanje živca za ravnotežu. Prestaju vrtoglavica i pridružene smetnje, ali se ne sprječava propadanje sluha.
* Različite metode uništenja unutarnjeg uha dovode do toga da prestaju vrtoglavice, ali prestaje i sluh. Zahvat je rezerviran za najteže oblike s učestalim, jakim vrtoglavicama, ili za one u kojih je sluh ionako izrazito loš.
U liječenju Meniereove bolesti razvijeni su brojni kirurški zahvati i mnogi autori bilježe vrlo dobre rezultate nakon različitih zahvata. Slično je i s rezultatima medikamentoznog liječenja. Ujedno se nameće zaključak o velikoj ulozi placebo efekta u bolesnika s tom bolešću, što podupire teorije o psihosomatskoj komponenti bolesti.
vaše zdravlje
Tema: Meniereova bolest - od smetnji ravnoteže do gubitka sluha (Pročitano 24710 puta)