Za svega tri dana,koja nikad necu zaboraviti,dozivela sam multi stres.Prvog dana-rezultati MR-saznajem za MS,drugo jutro-bolnicka postelja-pulsna terapija-suze i nemost,noc bez sna jer me sledece jutro ceka vadjenje likvora.
Tresem se od straha,cekam ih.U sobu ulazi delegacija sa rukama u dzepovima samo jedna sestra drzi tacnu sa priborom.Doktor se nasmesio,pita me kako sam.Rekla sam:ne znam,hocu da budete brzi da zavrsimo sa ovim.Dobijam savet da budem mirna i saradjujem u potpunosti.Sedim,savijam noge u kolenima,grlim ih snazno,spustam glavu na kolena,prilaze sestre stiskaju mi ruke,noge...Mislila sam kako cu ovo preziveti...medjutim..strah je bio veci od bola...prvi put neuspesno,drugi doktor seda na stolicu,druga punkcija-uspesna.
Postavili me na krevet potrbuske na dva tri-sata,zatim na ledja.Zabranili mi da ustajem 24h,usput kortikosteridi,dosta tecnosti.
Iako sam bila disciplinovana bolovi kicme i vrata su poceli.Odmah sam im prijavila rekli su da ce se bol postepeno dizati prema glavi dok se ne normalizuje kolicina likvora jer su mi izvadili max.dozu od petnaest kubika.Glavobolja je nastupila posle pet dana kad sam trebala da idem kuci.Cini mi se da sam tad imala nov napad- kobinacija jake glavobolje,visokog krvnog pritiska,vratobolje,zujanja u usima i uzasno izostren sluh.Ne daj Boze,nikom.
Trajalo je nekoliko dana i pocelo da popusta...