Napisah:genetika,patogeni i STRES.
Bila sam dosta posvecena svemu cime sam se bavila(brzina,istrajnost,detaljnost,udubljivanje,ozbiljnost),imala veliki obzir prema drugima(razumevanje,udubljivanje,saosecanje)i obracala paznju na to sta drugi misle,osecajna sam,verovatno i perfekcionista po malo...
Na zalost i sad se dosta opterecujem.
Zao mi je sto sam mnoge stvari ostavila za posle,pa sebe sad osudjujem zbog toga...Ali mislila sam ima vremena...
Isprva mi je palo na pamet da bih za sve predlozeno glasala,ali eto glasala sam za 'FAVORITE'
Mislim da nas najvise pogadja ta osecajnost i taj konstantni stres niskog intenziteta,ali ne moze se ziveti pod staklenim zvonom.Ovo cudo kad krene ide kao lavina...
Draga Asja kad sam htela da posaljem ovo gore napisano,stigla je tvoja veoma vredna i vazna poruka.
I ja verujem u samoizlecenje.
Mene jos kolje secanje da sam sve mogla,a da sam zakasnila...Da sam sebi mogla mnogo bolje udovoljavati...To mi smeta...Znam sta treba i sta mi dobri ljudi savetuju,ali dovoljno mi je da se samo setim ili pogledam slike svoje i rastuzim se...
Eto budem ja jaka i borim se,ali ti sivi minuti me bas rastuzuju...