Još jedan je septembar na kraju, već sedam godina od prvih simptoma... Već sam odavno na poklonjenim danima i hvala Bogu na tome... Otkazujem postepeno, ne mogu više da pišem odavno, a i da operem zube je naučna fantastika, nikako da pogodim usta - nos, pa čak i oko, to pogodim, ali usta... Sapun mi je vezan (da ne pobegne) umivam se sa sundjerom, jedva držim kažiku, li još uvek sam brža od puža, od kornmjače odavno nisam... Smejem se kad god mogu i to je to..