Poslije prvog šoka idemo dalje.
Prije sedam dana bila je opreracija. Otac je imao lokalnu anesteziju zato što je dijabetičar.
Čekali smo ispred operacione sale i čudan je osjećaj kada se pomirite da će neko doći i reći da je pacijent umro. Onda su se pojavili sa njim.
Eh,te sreće, ali bio je još pod uticajem anestezije i nije ništa osjećao.
Uveče je pao u komu zbog niskog pritiska i uspjeli su ga izvući. Kada on ne zna reći da li ga nešto boli tj. ne osjeća ništa zbog moždanog udara.
Dobio je dvije doze krvi u sledeća dva dana.
:oTeže je pronaći donora krvi nego žiranta. Ja ne mogu da mu dam krv, jer je različit Rh.
Dobro je što je bolnica imala i hvala onima koji su darovali svoju krv.
Ponovo su se javili problemi sa stomakom. Valjda zbog svih tableta koje koristi poslije udara, a sada još i ovo.
Dobro izgleda, za sada. Dobo se nosi i sa tim da nema noge. Uopšte to nije prihvatio kao nešto užasno-valjda je svijestan da ta noga nije imala funkciju; bila je oduzeta potpuno.
Skinuli su dren i rana lijepo zacjeljuje. Valjda će sve izaći na dobro.