Ne znam da li jedina na forumu imam ovu dijagnozu. G80 je spastična paraliza nastala pri prevremenom porođaju.
Nemam "klasičnu" paralizu već hemiparezu-blagu do otežanu paralizu cele leve strane tela.
Rođena u osmom mesecu, sa malom težinom, te 1972.godine mojoj majci nisu rekli da je nastala povreda pri samom porođaju.
Nisu joj u porodilištu saoštili dijagnozu. Par dana po rođenju kao bebu me smeštaju u Centar za nedonoščad i tamo otkrivaju oštećenja. Majci i ocu tamo saopštavaju dijagnozu i spremaju ih da ću kod njih provesti "izvesno" vreme.
U toj instituciji sam provela dva i po meseca.
Kako sam odrastala, roditelji su me vodili u Sokobanjsku i tamo, posle manje od godinu dana fizikalne terapije, odbijaju dalje da me leče jer sam "lak slučaj".
Nisam mogla da pomeram levu ruku, a leva noga je -kako je ustanovljeno mnogo kasnije kraća.
Neurolozi kažu da ova dijagnoza ne ostavlja posledice, niti napreduje bolest.
Kako onda objasniti moju asocijalnost u detinjstvu, brojne ortopedske bolesti nastale u pubertetu, ankcioznost i depresiju, tremor, pogoršanje ortopedskih bolesti, otkrivanje još jedne psihičke-neurološke dijagnoze-kognitivni poremećaj???
Ovu temu sam otvorila da bih pomogla svojim iskustvom svim roditeljima čija su deca bolesna od hemipareze i dečije cerebralne paralize. I svim mladim i malo starijim osobama koje imaju ovakvu vrstu problema.
Svesna sam da je medicina pre 39 godina i danas napredovala, ali nikad se ne zna.
Morate da se borite za vaše dete i da se borite za vas-svi koji imate ovu dijagnozu, jer, iz ličnog iskustva znam da to nije nimalo bezazleno.
Možete da pitate, podelite svoja iskustva i možemo da diskutujemo o svemu šta vas muči.-šta nas muči.