Da preskocim ustajanje i sve jutarnje rituale. Vozio sam Juga 120 (tol'ko kazu da je dozvoljeno na auto-putu
) do Nisa. U KC Nis su me docekali "carski" - odmah su me smestili u sobu, oko mene sestre, bolnicarke, sredjuju me za intervenciju. Dolazi Sonja (sestra zaduzena da me provede kroz protokol CCSVI) i vodi me na snimanje kolor doplerom, na neuroloski pregled (kod mog omiljenog prof. dr Slobodana Vojinovica), i najzad na MR. Na MR guzva (snimaju se deca sa decije hirurgije), pa, u dogovoru sa prof. Bosnjakovicem odustajem od MR-a (ionako imam MR star oko 6 meseci, pa nije potrebno da radim novo snimanje). Odlazim na intervenciju. Asistenti prof. Bosnjakovica me pripremaju za intervenciju. Osecam ubod komarca/pcele - to mi je asistent udario lokalnu anesteziju u preponu.Sve se odvija uz pesvusenje i muziku sa radija. Posle desetak minuta dolazi prof. Bosnjakovic, objasnjava mi proceduru i proces intervencije i zapocinje intervenciju. Desetak puta sam zadrzao dah (4 - 5 sekunda) po njegovom uputstvu. Intervencija je trajala tacno 35 minuta. Onda su dosli bolnicari, preneli me u krevet i prebacili na odeljenje vaskularne hirurgije, gde mi je sestra Sonja dala injekciju protiv zgrusavanja krvi. Odmarao sam oko dva sata (spavao sam malo), a onda sam se obukao i JEO NAJZAD !!! Cekao sam dr Milica da dodje i potpise mi otpusnu listu. Nazalost, dr Milic je dolazio samo na 5 minuta, a posle je morao da ide u operacionu salu. Potpisao je otpusnu listu koju mi je dala jedna doktorka i posavetovala me o postinterventnom oporavku. Skinuli su mi bronilu iz ruke i ja sam otisao iz KC Nis. Ponovo sam vozio do kuce (cetrdesetak km).
Ne znam da li je placebo u pitanju, ali imam bolji osecaj dodira, izgubilo se trnjenje srednjeg i domalog prsta na levoj ruci, kolena i noge ispod kolena su mi tople (tabani posebno), i, sto ja mislim da je najbitnije za mene, ravnoteza se poboljsala za oko 50 posto. Malo li je za 1. dan posle intervencije
to be continue ...
p.s. Sa mnom intervenciju su imale jos tri dame (Jedna iz Hrvatske ili BIH i jos dve iz Srbije. Na zalost, nisam imao prilike da razgovaram s njima, jer smo se susretali samo u hodnicima
)