Hoće li nam aloe veru prepisivati na recept?Zvanični evropski "čuvari zdravlja" nastoje da rigorozno ograniče navodni "divlji rast" tzv. suplemenata, zbog čega se može desiti da i ona najbolja sredstva budu eliminisana sa tržišta.
Mnogi ljudi smatraju da je ono što se odvija na tržištu vitamskih i mineralnih preparata (suplemenata) i to daleko od očiju javnosti, ravno političkom i privrednom kriminalu. Primer za to su novi propisi u okviru EU i Codex Alimentarius (oformljen zbog ujedinjenja standarda za životne namirnice na svetskom nivou). U proleće 2003. godine, Evropska unija je donela direktivu kojom će se navedni proizvodi zakonskim propisima zabraniti u slobodnoj prodaji u okviru EU. To znači da će građani moći da nabave određene vitaminske i mineralne preparate samo u apotekama i to uz recept lekara.
Vitamini ne deluju izolovano
Hranljive materije koje se koriste u mikroskopskim količinama, poput vitamina, minerala, elemenata u tragovima, enzima i aminokiselina, nalaze se u prirodnim namirnicama uvek u vidu kompleksnih elemenata koji se međusobno podržavaju, odnosno kao mešavine svih materija. U proizvodnji savremenih vitaminskih proizvoda, takozvanih «ortomolekularnih materija», ne koriste se vitamini koji se proizvode na sintetički način, već samo oni koji potiču iz prirodnih izvora izmešane sa prirodnim supstancama sa kojima zajednički deluju. Na taj način se postiže velika efikasnost i dobra podnošljivost ovih materija.
Jesu li prirodni preparati – medikamenti?
U pojedinim državama Evropske unije su ovakvi visokodozirani proizvodi još uvek deklarisani kao suplementi i tretiraju se na isti način kao i životne namirnice. Druge države u okviru EU svrstale su ove proizvode u grupu lekova. Novi zakon će ove, do sada registrovane suplemente, sve definisati kao lekove. Tako će se ovi proizvodi naći u istoj grupi sa sintetičkim lekovima sa neželjenim dejstvima kao što su lekovi protiv bolova, antireumatični lekovi, lekovi protiv zapaljenja, za sniženje holesterola itd.
Naučno je dokazano da se neželjena dejstva sintetičkih preparata mogu dramatično i nekontrolisano uvećati ukoliko se u isto vreme koriste različite supstance. Zbog toga su u današnjoj farmakopeji dozvoljeni samo oni lekovi u kojima se kombinuju najviše dva aktivna sastojka. Tako na primer, po novom zakonu je moguće prepisati monosupstancu kao što je vitamin B1, ali će kod pacijenta koji bude koristio ovaj preparat vrlo brzo doći do nedostatka vitamina B2 i B5. Zbog toga se u svim zemljama u kojima ovi propisi nisu počeli da se primenjuju, kao što je i kod nas slučaj, vitamini B-grupe vrlo uspešno prepisaju kao kompleksni preparati.
Pojedinačne supstance su problematične
Danas je manje-više i široj javnosti poznato da vitamin C podjednako služi za predohranu kao i za lečenje najrazličitijih bolesti. Uvek se iznova upozorava da velike količine vitamina C mogu da dovedu do problema sa žulucem i to se dešava ukoliko se u telo unese čista askorbinska kiselina u velikoj količini.
Izvor:
Zdravzivot