Casopis New Pathways koga redovno pratim je poznat po tome sto je optimistican. Izlazi vec 8 godina, i cita se u oko 20-tak zemalja. I tako stigne im jednog dana pismo od vernog citaoca koji ih je prekoreo da daju pogresnu sliku od ms-u, ulepsanu. Na to je drugi citalac odgovorio da je bolje i tako nego da se pise o strasnijoj strani ms-a, i ta sirota majka je navela probleme svoga sina, i ja sam tada videla svu strahotu ove bolesti.
New Pathways je kako je naveo jedan citalac kao prodavnica sa divnim stvarima i ne znate gde ce te se prvo okrenuti. Ja sam zahvalna toj urednici casopisa koja se odlucila za taj pristup, a to je: uvek imate izbora, i sve se uzima u obzir: i vera i nada i ishrana i vazuh i stav i stap i interferon. Svako ima pravo da iznese svoju ms pricu. Da li cete joj verovati zavisi od vaseg stava. I to je opet vas izbor. Na kraju krajeva i sama medicina kaze da ne zna kako se leci, a opet je stalno vucemo za rukav.