FIBROMIALGIJA JE bolest koju karakteriše dugotrajna bol u mišićima i mekim tkivima, bez jasno definisane lokalizacije. Glavobolje, ukočenost, umor i malaksalost definišu ovu bolest. Dolazi i do poremećaja spavanja, a san, ako ga ima, nije kvalitetan, te je buđenje bezvoljno, umorno.
Razlog nastanka ove bolesti je nepoznat. Standardnim dijagnostičkim metodama fibromialgija se ne može dijagnosticirati. Laboratorijske analize krvi, radiografije, ehografije, i skaneri, prikazuju fiziološko stanje. Primetna je bol na dodir, ali tu već postoji već neko pravilo gde se najčešće javlja. To su prednja i zadnja strana vrata, lopatična regija, ramena, kukovi, lakatni i koleni zglob. Potvrđeno je da više obolevaju žene od muškaraca, kao i da je period adolescencije najčešće vezan za nastanak ove bolesti.
Izloženost stresu predstavlja značajan razlog nastanka fibromialgije. Pitanje je gde prestaje stres i gde on dobija fizičku formu u vidu fibromialgije. Trebalo bi zamisliti nešto što je jako abstraktno kao što je stres i uticaj koji ima na fizičko telo, u meri da može da izazove tegobu u smislu fibromialgije koja je tako konkretna.
Primećeno je da je pojava fibromialgije uvek ide sa pojavom auto imunih bolesti, koje su rezultat poremećenog imunog sistema.
U ovom trenutku svaki peti Evropljanin ima problem fibromialgije.
Obzirom da je velika količina simptoma koji karakterišu ovu bolest, a da su oni međusobno nespojivi i terapija je takva. Najčešće se ordiniraju sedativi i analgetici.
Terapija fibromialgijeSistemska oboljena zatevaju i sistemska rešenja. Trebalo bi prvo otkloniti uzrok stresa. Naravno to je najteži zadatak. Uzroci mogu da budu različiti i mnogobrojni, ali je bitno prepoznati šta vam najviše smeta. Obzirom da je kvalitet života jako loš u smislu dnevnih obaveza, te da je način života dosta neprijatan, i da je doveo do pojave bolesti, trebalo bi svaki oboleli od firomialgije da postane svestan sopstvenog zdravstvenog stanja i kako je do toga došlo.
Svako je u stanju, ako to želi, da promeni dosta stvari u svom životu. Ishrana bi mogla da bude redovna i zdrava. Tečnost koja se unosi u organizam bi trebalo da je zdrava, ne gazirana. Dnevni ritam bi trebalo da započne u pristojno vreme i da se zavrsi u pristojno vreme. U komunikaciji sa ljudima bi moglo da bude malo više pažnje. Sve što je višak i ne prijatno bi trebalo odbaciti kao višak. Sa ovakvom postavkom počinjemo i proces izlečenja i drugu fazu koju prepuštate stručnjacima.
U drugoj fazi lečenja primenjuju se fizikalne procedure koje bi vas rešile bolova. Koriste se anelgetici koji se elektroforezom lokalno aplikuju (strujom se aplikuju na bolno mesto). Osim anelgezije potrebno je reći da kompletna fizikalna medicina i aparati koji se primenjuju, u osnovi imaju jedan isti cilj a to je da se prokrvi bolna regija i pomogne posrnulom metabolizmu da izbaci štetne metaboličke produkte i uzme što mu treba. U okviru fizikalne terapije primenjuju se i toplotne procedure koje prijaju telu obolelom od fibromialgije. Razlog za to je pospešivanje cirkulacije u bolnoj regIji. Pored fizikalnih procedura primenjuje se i terapeutska masaža.
Svaki terapeut će fibromialgiju da opiše u ranoj fazi kao kao želatinoznu masu, a kasnije čvorić koji se nalazi u samom mišiću i oseća se pod prstima, kome nije mesto tu gde jeste i koji narušava fluidnost mišića.
Treća faza u tretmanu fibromialgije je primena kineziterapijskih procedura ili primena terapeutskih vežbi. Naravno bilo bi jako lepo kada bi se sve ovo kombinovalo sa bazenom i plivanjem.
Kineziterapija ? vežbe
Trebalo bi prvo znati: izlečenje neće doći samo tako što će drugi da vežba umesto vas. Nema čarobne pilule koja rešava problem. Kada se krene sa kineziterapijom, kompletna odgovornost za vase zdravstveno stanje je na vama, a stručnjaci su tu da vas usmere.
U prvoj fazi kinezi terapijskih procedura potrebno je raditi isključivo vežbe istezanja i mobilizacija svih zglobova.
Prvo da definišemo vežbe istezanja. Vežbe istezanja se rade u svim segmentima u maksimalnim fiziološkim normama, lagano bez prekida u kontinuitetu. U maksimalnoj amplitudi zadržaćemo položaj par sekundi i ponoviti pokret par puta.
Ovim postižemo fiziološku amplitudu pokreta kroz mišić koji ima fiziološku fluidnost i rastegljivost.
Koliko se dugo istezanja rade zavisi od pacijenta. Krajnji cilj je fiziološka pokretljivost svih segmenata bez boli u mišićima.
Kada se razvije automatizam ovih vežbi, ukupno trajanje vežbanja za celo telo iznosi 20 ? 30 min.
Kada se ovo usvoji nastavlja se sa aerobnim treningom koji se dozira tri puta nedeljno po 20 minuta.
Vežbe istezanja se nastavljaju pre aerobnog treninga i rade se svakodnevno.
Uglavnom bitno je da rešenje uvek postoji.
Nije lako pokrenuti se!
Izvor:
ovde