Mislim da uvek i u svemu postoji grupa ZA I PROTIV,ništa čudno u tome.
Pre par dana me zvala jedna žena da me pita,da li je tačno da je meni bolje od intervencije,Da li je istina ono što sam rekla u novostima?
Naime,dever od njene čerke ima ms i njegova majka sumnja da mu to može pomoći,ali nije smela ona da me nazove jer se plašila da ću ja reći,ne nije mi pomogla intervencija.
Ona je ubeđena da ta intervencija ne može pomoći i sumnjala u ono što je pročitala u novinama.
Kad sam joj rekla da mi jeste bolje,nije sve sjajno ali je generalno mnogo bolje nego pre,zahvalila se i rekla mi da je to htela da čuje lično od mene.
Isto tako me zove mnogo ljudi kojima objašnjavam svoj stanje pre i posle.Nije mi teško to ispričati nekome ko želi da mu bude bolje i ko me zove da čuje kako sam i kako da dođu do telefona u Nišu i E-maila od Jelene.
Ima ih koji mi ne veruju i koji govore isto ti je kao i pre,ne vidim da bolje hodaš i sl.Ti su uglavnom u grupici.I ja se ne čujem od njih i njihovog mišljenja,jednostavno odustanem od ubeđivanja.
I slažem se sa Sklerom,nije lako menjati mišljenje masi.To je kao da pričam u prazno bure a moj glas odjekuje a svi se drže svoga ne,ma koliko ja govorila da.