Autor Tema: puknuce mi i ovaj jedan zivac  (Pročitano 2690 puta)

Van mreže sekili

  • Novi član
  • *
  • Poruke: 6
puknuce mi i ovaj jedan zivac
« poslato: Septembar 06, 2011, 02:45:25 pre podne »
e i na kraju mislim da cu stvarno poludeti, zato i kuckam ovde, kazu da kada vise puta ponovite problemi i ne izgledaju tako strasno. Imam sestru od 23 god koja ima cerebralnu paralizu, o njoj se uglavnom brinula mama u drugoj porodicnoj kuci, na drugom kraju grada ali... sada je moja majka polomila nogu i to bas gadno, tako da je morala na operaciju, pola godine treba da budem 24 h uz njih. Posle svih problema kroz koje je moja porodica prosla, posle nekoliko tragedija... taman sam se "udala", ako se zivot koji vodim sa verenikom moze tako nazvati posto moramo i zbog mojih i zbog njegovih problema i obaveza ziveti na dva mesta, taman kad je sve doslo koliko toliko u normalu. Ajde OK nadjem ja resenje, dogovorim se sa jednim momkom da se dosele on i njegova majka u moju kucu i da mi pomognu na racun kirije, cekala sam ih ko ozeblo Sunce mesec dana kad... danas umesto da se dosele on je dosao da kaze kako njegova majka ne moze to da izdrzi. Zasto ljudi kad vide osobu u kolicima misle da je to ne znam ni ja koliko tesko? Samo je trebala da pospremi po kuci i da im da da jedu, da pomogne ujutru da ustane i uvece da legne, bez cimanja i potezanja, oko mame nema ni toliko posla ali... da imam dvoje dece koji se ne mogu pohvatati svako bi pristao ali kada vide... Doslo mi bilo da placem i da vristim, gledam u sestru kako iznova okrivljuje sebe za nesto zasta nije kriva, kako se pravda da oko nje nema puno posla i dodje mi lepo da... ne znam ni ja sta, EKSPLODIRAM, da najblaze receno da eksplodiram. One se osecaju kao da su mi na teretu i ne mogu da ih uverim da i nije to strasno, meni se priblizava ispit, trebelo bi da se bar nekad i sa verenikom vidim, sto postaje maltene ne izvodjivo. Sve je jednostavno oko mene u haosu a ja ne vidim neko resenje. A i kako resenje sada da nadjem? Opet juriti ko ce da pristane? Pa za to mi treba ko zna koliko vremena, mesec dana najmanje a ja toliko nemam vremena, pocelo da mi gori pod nogama. Ne mogu bre vise da izlazim iz jednog u drugi problem, da jurim kao muva bez glave, jednostavno nemam snage. A kakve veze ima da li imam snage kad jednostavno moram?

 

Tekstovi objavljeni na ovom sajtu su autorsko delo korisnika i vlasništvo sajta www.hendidrustvo.info. Svaki korisnik ovog sajta je odgovoran za sadržaj svoje poruke koju objavi na sajtu. Sajt se odriče svake odgovornosti za sadržaj tih poruka. Dalja distribucija tekstova dozvoljena je isključivo u nekomercijalne svrhe i uz jasno citiranje izvora i autora poruke, kao i internet adrese na kojoj se original nalazi. Ako su u pitanju tekstovi, koji prenose lične događaje i sudbine korisnika ovog sajta, za njih morate dobiti dozvolu od autora. Takođe, za ostale vidove distribucije, obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od administratora www.hendidrustvo.info sajta ili autora teksta.