Moj pogled unazad...
Prvi relaps 1984.g, 10.07.,dan posle proslave sinovog 2.rođendana (zamućen vid i zanošenje pri hodu) Tada, sve pripisujem promaji prilikom pripremanja rođendana.Simptomi ne prestaju, te se posle sedam dana javljam lekaru. Slede osnovne pretrage rtg, i UZ snimanja,(da napomenem tada još nije bilo MR, već samo CT,koji je pokazao uredan nalaz) .Posle silnih pretraga,( mesec i više dana,nalazi,uglavnom uredni,a
simptomi koje sam imala i bez lekova se blago povlače)tada mlađi neurolog dr.Boris Šarko (koja koincidencija

multiplu sklerozu, kao posebnu bolest, prvi put je 1868. opisao francuski neurolog Žan Marten Šarko) ,napisao da “treba izvršiti LP radi isključenja MS. Misleći da će i taj nalaz biti uredan,a i simptomi se povukli,odbijam lumbalnu punkciju i dr Šarko napisao "Pacjentica odbila LP radi isključenja MS". Sa svim nalazima konzultirali smo još jednog, tada poznatog neurologa,koji nam je pogledavši sve nalaze, savetovao da odustanemo od odlaska na more i leto provedemo na planini.Posle godišnjeg sam se vratila redovnom poslu i živela
13 GODINA BEZ IKAKVIH SIMPTOMA.
Avgust, 1994.veliki STRES i ...
Leto '97., primećujem zamaranje i blago zanošenje pri povratku sa plaže.Misleći da su problem kolena,slede snimanja kičme,kolena i ponovo svi nalazi u granicama normale.Primetila sam učestalije mokrenje,pa dodatne pretrage,urolog i opet nalazi u granicama normale,... i tako godinu dana... Uočila sam usporeniji hod, te zapinjanje „na crtu“ i tako '98. moju lekarku menjala druga ,koja je odmah reagovala i poslala me kod neurologa ... Sledi bolnica, LP,MR, (neurolog, videvši one nalaze od '84.rekao da je tada bio 1.relaps)... 25.12.1998. dijagnoza encefalomijelitis disseminata.
Sledi pulsna, OHB12,ACTH, Mitoxantron 2001.,...,...,2002.g dg MS,invalidska penzija.
Postepeno,podmuklo i tiho,bez relapsa primetila sam da se sve više umaram pri hodu i da i za male udaljenosti koristim auto,koji sam vozila do 2006. kako mi je levo stopalo povremeno otkazivalo i zbog sigurnosti u gradskoj vožnji postepeno i konačno sam odustala.
Primetila sam da posle nekog većeg stresa,
ne odmah ( najpre dobijem snagu,ne znam i sama kako i mogu neke stvari uraditi koje do tada nisam mogla),ali posle nekog vremena,nema vidljive granice kada,samo ako pogledam unazad,vidim da nešto ne mogu,što sam do pre izvesnog vremena mogla uraditi.

da sam uvek bila veliki pozitivac i trudim se zadržati optimizam u životu.