Znači vako

(ne bih pisao oko uvodnih radnji i procedura, napisano je mnogo puta)
Prije odlasko jedino čega sam se bojao je to da neće biti nađeno nikakvo zakrčenje. Dočim, kad je za uvođenje brunile bilo potrebno osam uboda, tri sestre i doktor-pao mi je kamen sa srca

. Vene su takve da pucaju li pucaju i dok nije pronađena najmanja igla nije bilo ništa od uvlačenja. (ovo je subjektivan osjećaj. mislim, može da bude al ne mora da znači da tu ima nekakva veza).
U angio sali su mi rekli da imam zakrčenje na oba učća jugularnih vena sa venama koje idu iz ruku i tvrdu stenozu na desnoj jugularnoj veni.Rađena je balon dilatacija najvećim balonom 12x40 mm tri puta. osjećaj je kao da se nešto struže sa zidova vene. ne bih rekao da boli ali nije nešto ni pretjerano prijatno.

Čim su me istjerali iz angiosale odmah me je prestala boljeti noga i ruka. mislim ono kako je boljelo sadnjih godina. sad me ruka malo boluca, al to pripisujem nebrojenim ubodima zbog uvođenja brunile i hematomima. Već juče sam prepješačio jedno 1,5 km. Kad sam vidio koliko sam prešao bez problema i uz kakvu uzbrdicu se popeo - prepao sam se. (Možda i dočekam da se stara narodna poslovica obistini: "Da si živ zdrav i uz brdo brz"

) Danas sam došao kući. 6 sati puta, od toga sam i vozio 1/3 . Kad sam došao bio sam umoran (što je valjda normalno

). Odspavao, pa malo prošetao i osjećam se ko avion. Mlazni.