cao, moji mili!
bila sam par dana u pg u posjeti kod mojih i naravno suprugovih,nisam im mnogo zamjerala ovog puta,cak naprotiv ,pustila sam da mi nocu pripaze djecicu ja sam sa muzem isla na veceru u grad, pa naradne veceri sa drustvom,ovog puta sam sve okrenula na moju korist a bila sam i malo

!!!
shvatila sam napokon da
sam sebi najbitnija i toj djeci ,a sto je najbolje od svega sto sam se trgla i vratila se u bg puna ideja o svom daljem zivotu,puna iddeja o nekom svom poslu i sto mi je najbitnije je da sam po prvi put dobila 100 postotnu podrsku muzevu,koji ce mi pomoci da ostvarim taj posao koji sam nacrtala u mojoj bolesnoj glavi,poslije toliko vremena ne mislim samo o bolestini nego o sebi i djecici.roditelji ko roditelji misle i dalje da nemam ms,ok kazem i nastavim da pricam o djeci ,kako je mala prohodala...o sebi nista.
ljudi meni se povratila volja,nazalost snaga nije ali jacina uma jeste.

nedam vise nikom da me spusta pa makar bila dropa.NEDAM
POZDRAV
