Otvoreni odgovori prof. Paola Zambonija1) Primedbe iznete kao odgovor na vaskularnu hipotezu su brojne: ukoliko su uzrok lezija promene u protoku krvi zašto se one manifestuju posle 25-30 godina?
O:
Kod svih oštećenja tkiva koje su posledica hroničnih promena u venskom protoku krvi potrebne su godine kako bi se manifestovala klinički. Naprimer lezija koja je posledica insuficijencije u donjim ekstremitetima ispoljava se posle najmanje 20-30 godina i šanse da se ona pojavi povećavaju se sa dužinom bolesti. Prihvaćeno je da se ovakva mogućnost značajno smanjuje, ukoliko je moguće popraviti narušenu hemodinamiku.
2) Zašto ne postoje znaci multiple skleroze kod pacijenata kojima se podvezuju krvni sudovi u vratu ili dolazi do njihovog zatvaranja usled tromboze?
O: Zato što je životni vek u slučaju raka larinksa (grkljana) kod pacijenata ili u slučajevima podvezivanja obe jugularne vene veoma kratak. Procene su ispod 18 meseci. Tako da iz razloga navedenih u odgovoru pod 1 ne postoji dovoljno vremena da dođe do oštećenja tkiva.
3) Zašto se histološki lezije kod bolesti (zapaljenski proces i demijelinizacija) razlikuju od onih koje su posledica venske okluzije?
O: Upravo je suprotno. Kod životinjskog modela psa koji je objavio Putnam u “Arch Neur Psych”, on posmatra šta se odigrava pošto su venske okluzije stvorene eksperimentalno: U kasnijim fazama (do 10 dana) lezije se sastoje od demijelinizacijskih plakova sa praktično očuvanim telima aksona i stvorene guste fibrozne mase glijalnih ćelija (pomoćne ćelije u CNS, između ostalog učestvuju u ishrani mozga) u beloj masi.
Sličnost između ovih lezija i mnogih koje su viđene kod slučajeva multiple skleroze kod ljudi je tako zapanjujuća da je zaključak gotovo neizbežan, da su venske opstrukcije ključni neposredni prethodnik u formiranju tipičnog skleroznog plaka.
4) Zašto distribucija lezija ne odgovara “geografski” lokalizaciji suženja vena?
O:Zbog prisustva šantova (otvora) koji se stvaraju ili kolateralnih tokova koji imaju različite puteve. Ovo je jako dobro objašnjeno u članku u JNNP (Žurnalu neurologije) iz 2009. godine. U istom članku je za venske lezije na području distralnog dela azigos vene dokazana veza kolateralnih intervertebralnih tokova sa lezijama na podrucju medule (kičmene moždine).
5) Zašto kako vreme prolazi, što je pokazano na veoma jakoj MRI (magnetnoj rezonanci), dolazi do smanjenja malih vena koje okružuju lezije, kada bi u slučaju opstrukcije one trebalo da postanu brojnije i veće po dimenzijama?
O: Postoji nekoliko hipoteza u mnogim centrima koji pokušavaju da objasne ovaj fenomen. To nije sve, zbog zastoja postoje fenomeni poput kasnog razvoja tromba. Ali sve je to rad koji je u toku.
Otvoreni odgovori prof. Paola Zambonija na naučne primedbe iznete na sajtu
http://www.sardegnasalute.it/index.php?xsl=313&s=153158&v=2&c=3436 Prevela Fox.
Hvala Fox.