Kada san u novostima i na dnevniku rekla to što sam rekla,bilo je tako i ja sa sam strpljivo čekala dan kada ću moći da potrčim (i dalje se nadam da ću jednog dana i to moći)

Bilo bi ružno sa moje strane da prećutim ovde moje sadašnje stanje koje je TRENUTNO nezvaidno,ali ja se nadam i očekujem da ću opet biti ona stara.

Zadnja tri dana sam polupokretna,jako teško se krećem uz pomoć drugih sama skoro nikako i od danas sam na pulsnoj posle koje se nadam da će to sve proći.
Na zadnjoj kontroli po dopleru je sve ok.protok čak bolji nego na prethodnoj kontroli.magnat nisam radila posle godinu i malo jače jer nije bilo kontrasta,a kažu da je godišnja kontrola nejvažmija.
Da skratim,trenutno sam u relapsu koji je prvi put ovakav kakav je kod mene i ja se jako teško tu snalazim ali borim se i ne dam da potonem.
Tu je moja porodica koja je uz mene i moji prijatelji odavde koji mi ne daju da klonem.
Pozivi,sms-ovi pp koji meni,u ovom trenutku mnogo znače.
Društvance moje
HVALA VAM ŠTO POSTOJITE. 