Ja zvućim ponekada euforično, ali ajde da koliko-toliko realno sagledamo nekle stvari. Ovako, leče me već 5-6 godina. Prvo pitanje je čime? U početku sam pio noćurak, neke vitamine, malo korigovao ishranu. Ali to nisu lekovi. I to su mi ukinuli kad sam bio u studiji, verovatno zbog verodostojnosti rezultata studije. Kada se završila studija, niko se nije setio da mi kaže da ponovo uzimam neke dodatke. Studija je trajala skoro dve godine. Na početku studije sam bio neuporedivo bolje, nego na kraju. U studiji sam bio placebo, dakle lečen sam šećernom vodicom. IZGUBLJENO VREME!!!
Kortikostereoidi: primio sam ih više puta. Meni ne smetaju, čak naprotiv. Ali kortići nisu lek. Primaju ih mnogi, primaju ih i sportisti kad se povrede, pa da sa povredom mogu da igraju.
Interferon (i drugi lekovi): Pa sami neurolozi kažu da deluje u 37-38% slučajeva. Ne svima. A nus pojave? I kako deluje? Usporava progresiju.
Pregledi: Puno MR-a i puno neuroloških pregleda. Ali šta ja da radim sa neurološkim pregledima. Važni su naravno, ali rezultat tih pregleda je konstatacija da sam bolje ili gore. I mnogo češće mi posle pregleda kažu "mi smo zadovoljni". Super što ste zadovoljni, ali ja sve teže i teže hodam. Šta bi tek bilo da niste zadovoljni.
Fizikalna: Jako je bitno da vežbaš. Ma 'ajde, nisam znao. A za zdrave nije bitno da vežbaju? Pa ceo život sam trčao za nekom loptom, ili plivao, skijao...
I šta je uzrok: NE ZNA SE!
Šta je lek: NE ZNA SE! Postoje neki lekovi, ali u najboljem slučaju usporavaju progresiju i nude(opet u najboljem slučaju) neka polovična rešenja.
Mnogo toga se ne zna da bi bili tako nadmeni kao što jesu. Možda Zamboni lupa gluposti, možda nema ništa od toga, ali..., šta ako se, makar i slučajno, ispostavi da je u pravu? Zamisli ako mi sutra neko kaže "e, jbg, što ne dođe godinu dana ranije". Zamisli šta bi moglo tada da se desi? Samo zamisli!