Draga uspavanalepotice, sve sam ja to uveliko prošla...od njegovog preispitivanja do tih pogleda i komentara tipa "mogla si bolje"! More, šta je kriterijum za bolje, od kud ti ili bilo ko znate šta je bolje za mene? Meni treba ljubav, poštovanje i razumijevanje, ako sam ja to našla u nekom ko je u kolicima i živim srećno i ponosno kraj njega u čemu je onda problem?! Često kažem je li mi trebala neka baraba koja hoda a koja me maltretira samo da se ispune kriterijumi naše zajednice, koja je poprilično zaostala. Ja kad ostavim muža na par dana i odem u goste pitaju me a ko njega presvlači i stavlja u krevet

Šta da ja onda razgovaram sa takvim ljudima? A što se tiče podrške koju mu ti možeš dat to je RAZUMIJEVANJE i LJUBAV i to puno, puno, jedino tako će se opustiti. Nauči ga da se oslanja na tebe ali ne u smislu da mu budeš noge ili potrčko (to iz dobrih namjera može da vam napravi problem), prihvataj sasvim normalno njegove nedostatke ili nemogućnosti (nikako da on pomisli da je to sažaljenje), ponašaj se prema njemu kao da nema invaliditeta- ostavljaj mu papuče nasred puta tako da ne može proći kolicima, nego se saginje i broji kako si ih opet tu ostavila

ostavi mu tuš visoko tako da ga ne može dohvatiti

Ja to sve radim zato što sam svijesna da pored sebe imam jednu kompletnu ličnost i da se on ponaša kao invalid vjerovatno bi ga i ja tako doživljavala a onda to nebi bilo to. Stvorite sebi mali ali idealni svijet po mjeri vas dvoje, ko vas voli i prihvatiće a ko ne...pa neka se pita kako ga prebaciš u kadu da ga okupaš

Takva ljubav je za dvoje, malo specifična ali ipak LJUBAV kao i kod onih dvoje tamo koji po parku šetaju ruku pod ruku

. Namjerno sam ti odg.ovdje a ne poštom jer i dugi zaslužuju da čitaju o toj ljubavi
