Kineziterapija amputiraca
Amputirac zahteva složen rehabilitacioni postupak u kojem osposobljavanje preostalog dela ekstremiteta (patrljka), zauzima centralno mesto. Osoba nije rehabilitovana sve dok se amputirani deo ekstremiteta ne zameni protezom koja će mu omogućiti kretanje u prostoru. Cilj kineziterapije je jačanje muskuluture patrljka i ostalih zdravih ekstremiteta i trupa radi uspešnog balansiranja i održavanja stabilnosti tela i treba je započeti što ranije, najbolje odmah nakon zarastanja operativne rane.
Vežbe treba usmeriti na najvažnije grupe mišića koje će nositi protezu.
Tako kod natkolene amputacije treba jačati mišiće adduktore čiji su pripoji na femuru odstranjeni ili redukovani, a zatim jačati mišiće ekstenzore kuka radi stabilizacije patrljka kod oslonca. Kod amputacije potkolenice treba jačati podjednako grupe mišića fleksora i ekstenzora patrljka, a kod amputacije gornjih ekstremiteta značajno je jačanje muskulature ramenog pojasa. Sve vežbe moraju da budu aktivne i sa progresivnim opterećenjem, što se najlakše postiže sistemom vežbi na pulli aparatu.
Drugi deo kineziterapije posvećuje se opštim tele-snim vežbama, jer je zbog amputacije poremećena statika tela, a poremećaj statike može biti uzrok promena na kičmenom stubu ili drugom ekstre-mitetu. Opšta kineziterapija može se uspešno sprovoditi plivanjem.