Lečenje je kod oštećenja kičmene moždine u početku vezano za sam uzrok oštećenja- povrede se leče na traumatološkim, oboljenja na neurološkim, a tumori na neurohirurškim odeljenjima. U prvom periodu, od oko mesec dana poremećaji funkcije kičmene moždine su veoma izraženi i pacijent je u teškom opštem stanju – faza spinalnog šoka. Za ovaj period su karakteristični, naročito kod povređivanja, poremećaji svih funkcija organizma, sa mogućom pojavom velikog broja komplikacija. Period oporavka je duži ukoliko je nivo oštećenja kičmene moždine viši. Veoma je važno na koji način će se osobi saopštiti informacije o stepenu oštećenja - potrebno je istaći ono što će moći da učini i da kvalitet života ne mora da se menja ukoliko se uloži dovoljno truda i volje.
Po završektu ove faze lečenja i stabilizaciji opšteg stanja otpočinje rehabilitacioni tretman. Oporavak funkcije lokomotornog aparata je, bez obzira na stručnost sprovođenja rehabilitacionog tretmana, ograničen nivoom oštećenja koje određuje očuvanu aktivnu muskulaturu, stepenom oporavka onih mišića koji su ispod nivoa oštećenja, brojem, prisustvom i trajanjem lečenja komplikacija, prisutnim drugim, ranijim oboljenjima, godinama života, psihičkim stanjem itd.
Po završetku rehabilitacionog tretmana u rebabilitacionim centrima, počinje faza socijalne rehabilitacije koja podrazumeva vraćanje osobe u porodicu i širu lokalnu zajednicu kao aktivnog učesnika. U tom periodu smenjuju se faze negiranja situacije, depresije, agrasivnosti, čekanja da se sve vrati na stanje pre povrede, blage euforije. Lično angažovanje i upornosti važni su faktori uspeha u procesu koji nije lak.
Svetski trend je da se paralelno sa rehabilitacijom sprovodi i socijalizacija, kao i da se porodica, prijatelji i sama osoba aktivno uključe u proces rehabilitacije. Važno je da se održe rezltati postignuti rehabilitacijom i to samovežbanjem ili uz pomoć drugih lica, kontrolom kože (zbog mogućih rana od sedanja i ležanja- dekubitusa), odražavanjem lične higijene. Pored brige o vlastitom zdravlju potrebno je iskoristiti potencijale kojima svaka ličnost rasplolaže i usmeriti ih na ostvarivanje što samostalnijeg i produktivnijeg života. Podrška porodice i adekvatna ortopedska pomagala kao i arhitektonski prilagođen prostor olakšaće i minimizirati teškoće i izazove svakodnevnog života.
Deo teksta preuzet sa sajta hendikep.info