Neurotransmiter kao suplementNeuron, nervna ćelije koja ima jedan dugački produžetak i nekoliko malih, oduvek je bila najmisterioznija ćelija organizma. Posebno je interesantna komunikacija neurona, preko produžetaka uz pomoć neurotransmitera acetilholina, čiji je sastavni deo lecitin, esencijalni fosfolipid za pravilno i zdravo funkcionisanje mozga. Pored mozga, i drugi vitalni organi: jetra, mišići, reproduktivni organi, sadrže značajne koncentracije fosfolipida.
Najznačajnija uloga fosfolipida je da formiraju zaštitni omotač oko ćelija i na taj način omogućavaju funkcionisanje ćelije. Kada se lecitin unese u organizam, on se raspada i oslobađa se holin, koji zatim prolazi kroz ćelijsku membranu. Lecitin, odnosno holin učestvuje u održavanju integriteta ćelijske membrane i olakšava prolaz masti, jona, otpadnih materija i nutrijenata kroz nju. Pomaže organizmu da efikasnije preradi i iskoristi masti, a to njegovo svojstvo može da utiče na lakši metabolizam holesterola i triglicerida i smanjenje masnih depoa uz adekvatnu i redukovanu ishranu. S druge strane holin pospešuje metilaciju poput folata (TMG - trimetil glicin i SAM - S-adenozil metionin), a oni uništavaju homocistein, veoma štetno jedinjenje za krvne sudove.
Lecitin, inače fosfolipid, normalno se nalazi u organizmu i sastoji se od glikolipida, triglicerida i fosfolipida. Međutim, naziv lecitin se obično koristi kao sinonim za prečišćeni fosfatidil holin, fosfolipid koji predstavlja glavnu frakciju fosfornih jedinjenja koja se dobijaju iz suncokreta, zrna soje ili žumanca. Pored toga lecitin se nalazi u proteinima biljnog (ovas, pšenične klice i kikiriki) i životinjskog porekla (govedina, jagnjetina, svinjetina i džigerica).
U savremeno doba može se nabaviti u obliku dodatka ishrani, a koristiti se i u medicinske svrhe. Lecitin se smatra materijom sa visokim stepenom tolerancije i odobren je za ljudsku upotrebu od strane američke Administracije za hranu i lekove (FDA). S obzirom da predstavlja sastavni deo ćelijske membrane i da može u potpunosti da se metaboliše, smatra se potpuno netoksičnom supstancom. Komercijalno se koristi svuda gde su neophodni prirodni emulgatori i lubrikanti, najčešće u farmaceutskoj industriji za zaštitne omotače. U prehrambenoj industiji se koristi kao emulgator koji sprečava, na primer, razdvajanje čokolade i kakao butera unutar jednog proizvoda, kao što su čokolada ili čokoladne štanglice. Lecitin se priznaje od strane Evropske unije kao aditiv u hrani i označava se oznakom E322 (brojevi E od 300-399 označavaju antioksidante i regulatore kiselosti).
Postoje mnoge studije koje ukazuju na pozitivne efekte lecitina, kod bolesti, kao što su ekcemi, anksioznost, hepatitis (kao podrška funkciji i detoksikaciji jetre) i kod nekih depresivnih stanja. Uz lecitin preporučuje se uzimanje heliranog kalcijuma, a lecitin sinergijski deluje sa ribljim uljem (omega 3) i belim lukom. Na sledećoj tablici su prikazane proporučene doze:
Adekvatni unos lecitina po uzrastu mg na dan
Bebe od 0 do 6 meseci 125
Bebe od 6 do 12 meseci 150
Deca od 1 do 3 godine 200
Deca od 4 do 8 godina 250
Deca od 9 do 13 godina 375
Dečaci od 14 do 18 godina 550
Devojčice od 14 do 18 godina 400
Dečaci od 19 godina i stariji 550
Devojčice od 19 godina i starije 425
Tokom trudnoće 450
Tokom laktacije 550
Ako se zna da samo u jednom jajetu ima oko 300 mg lecitina, onda je jasno da u normalnoj ishrani ima dovoljno lecitina. Međutim, nadoknada je neophodna kod određenih oboljenja (akne, masna jetra, hepatitis, slabo pamćenje i koncentracija, povišeni kolesterol, visoki krvni pritisak i ateroskleroza), povećanih potreba (kao kod sportista, posebno maratonaca) ili određenih populacionih grupa (npr. vegetarijanaca ili žena u menopauzi). S druge strane stručnjaci savetuju da se ne čeka da dodje do poremećaja , već da lecitin treba periodično uzimati i kada se čovek oseća dobro da bi se vitalnost produžila i na kasnije godine života.
http://www.pregled.com/zdravlje.php?id_nastavak=778&tmpl=zdravlje_tmpl&tema=48&nav_tema=