Za razliku od natrijumove soli koja se mora vaditi iz mora i kopati iz zemlje na određenim lokalitetima, kalijumova so (potasium) nalazi se svuda u obradivom zemljištu i biljke ga odatle uzimaju i kao i sve ostale minerale i prerađuju u koloidan oblik.
ZAŠTO JE VAŽAN KALIJUM?
Kalijum je prisutan u svim ćelijama i od suštinske je važnosti za rad nervnog sistema, u prenošenju hranjivih materija do krvnih ćelija, u oslobađanju energije iz mišića i kontroli njihovog grčenja. Kalijum u organizmu reguliše balans vode, pomaže sve vrste isceljivanja i obnove ćelija, pomaže pri zarastanju posekotina, modrica i drugih povreda tkiva. Odstranjuje kiseline iz zglobova i olakšava stanje njihove ukočenosti. Prirodni je ublaživač bolnih nadražaja, glavobolja i migrena. Zbog visoke elektrohemijske aktivnosti kalijum se stalno kreće i potrebno ga je svakodnevno unositi u velikim količinama kako bi se nadoknadio njegov trošak.
Kalijum je ključni element koji pomaže odvođenju iz organizma nesvarenih produkata koje kao otpatke izvodi ih napolje sprečavajući njihovo gomilanje i toksikaciju organizma.
Kalijumova so je elekterolit kao i natrijumova. To su elementi koji se u solucijama razdvajau na jone (naelektrisane čestice). Zahvaljujući ovom naektrisanju on i obavlja sve ove poslove u organizmu. Izvesni enzimi traže prisustvo kalijum-hlorida da bi se uopšte aktivirali.
Kalijumova so se gubi prilikom znojenja i velikih napora, ali i kroz urin što znači da se unošenjem velikih količina tečnosti u organizam i on više izbacuje. Ovde se možda pitate zašto onda lekari preporučuju da se dnevno u organizam unose velike količine vode? Pa, verovatno zato što je to preporučio neki svetski medicinski autoritet, i što to stalno piše po raznim revijama i novinama koje imaju rubriku o zdravlju. Ali, verujte, mnogo je bolje ne verovati uvek “svetski priznatim autoritetima”. Posebno ako ih finansira neki moćni farmaceutski koncern.
Tako neki potpuno nepriznati lekari kažu da se adekvatnom hranom u organizam unose sasvim dovoljne količine vode, pa nam nikakvo posebno dolivanje i nije uvek potrebno. Naprotiv, veliko unošenje tečnosti može da iznuri bubrege. Ali, zar nije najbolji pokazatelj to što smo žedni? Naravno da jeste, jer treba imati u vidu i šta smo jeli. Ako smo u organizam uneli velike količine natrijumove soli ili rafinisnog šećera, normalno da ćemo biti žedni. Organizam će se jednostavno pokrenuti da to izbaci. I to je ono što će činiti upravo kalijum. Verovatno ste nekada primetili da niste čitav dan popili ni jedan gutljaj vode i da uopšte niste žedni. To je možda bio dan kada ste sa hranom uneli potrebnu količinu tečnosti i svakako niste tog dana konzumirali šećer, kafu ili natrijumovu so. Možemo o tome razmišljati, zar ne?
Brojne su bolesti posledica nedostatka kalijumve soli u organizmu: artritis, osteporoza, povišen krvni pritisak, angina, moždani i srčani udar, dijabetes… I to su upravo danas vodeće bolesti u svetu.
Na žalost, kalijuma često nema dovoljno u kultivisanom zemljištu, i to najviše zbog loše upotrebe veštačkih đubriva i želje za brzim prinosom, ali i spaljivanjem takozvanih "žetvenih ostataka", što je i kod nas uobičajena praksa kod seljaka već stotinama godina. Iako je kalijum glavni sastojak veštačkog đubriva (NPK), biljke ga često ne apsorbuju na adekvatan način. Pravi poljoprivrednici znaju da se pre kalizacije mora izvršiti humizacija zemljišta unošenjem zelenišnog djubriva. Samo tako će se kalijum iz NPK đubriva vezati za humusne koloide sa kojih se vrši lagano otpuštanje vode (desorpcija). U protivnom kalijum se lako može isprati vodom. Kalijum daje paradajzu crvenu boju, ali ako paradajz povuče previše kalijuma (čemu se takođe pribegava da bi bio crveniji) on iz ploda istiskuje kalcijum.
Nedostatak kalijuma u zemljištu na listovima lucerke. U plodu paradajza se uočava kao zelena kragna oko peteljke ili kao žućkasto zelene fleke, što imamo priliku da vidimo na pijacama.
Upravo hroničan nedostatak kalijuma može imati letalne posledice na organizam, ali svetski medicinski autoriteti to izgleda prikrivaju.
Ipak, najveći deficit kalijuma nastaje prekomernim izbacivanjem iz organizma.
Još sedamdestih godina 20. veka poznati američki nutricionist Andžela Dejvis je tvrdila da ljudi koji uzimaju u hrani natrijumovu so po svom ukusu i prohtevima izbacuju iz organizma devet puta više kalijuma, nego kada im je unos natrijumove soli ograničen. “Ispitanici kojima je uskraćen unos kalijuma zadržali su u organizmu toliko natrjumovih soli, da im je drastično skočio krvni pritisak”.
Neki lekari su ovo odavno shvatili pa su u lečenju hipertenzije počeli sa davanjem ogromnih količina kalijumove soli i do 20 000 miligrama dnevno. To se pokazalo kao uspešna terapija. Ali, farmakobiznis ne voli da se ljudi leče jeftino, a posebno ne voli da se trajno izleče.
Zato, da neko mudar ne bi došao na ideju da guta ogromne količine kalijuma, krenuli su sa zastrašivanjem. Tako su preko udarnih medija publikovane brojne priče koliko je kalijum otrovan ako se unese u velikim dozama. Jedna od priča je da će kalijum u organizmu reagovati sa nekim od široko i često primenjnih sintetičkih lekova , što može prouzrokovati smrt. I to je tačno, ali ono što će izazvati smrt je sintetički lek, a ne kalijum.
http://www.ivonazivkovic.net/KALIJUM.html