Intervju Dr Kit Baverstok, britanski fizičarPolitički motivi prikrivanja istine o uranijumu na Kosovu
Izveštaj Svetske zdravstvene organizacije o dejstvu OU na zdravlje nije potpun, kaže dr Kit Baverstok čije tvrdnje SZO nije prihvatio

Kit Baverstok; Opasne olupine: Britanski vojnici razgledaju ostatke jugoslovenskog tenka T-55 na Kosmetu
Britanski fizičar i radiolog dr Kit Baverstok, bivši direktor Službe za radiološku zaštitu u evropskoj kancelariji Svetske zdravstvene organizacije, upozorio je javnost da u stručnim krugovima postoje jake indicije da municija sa osiromašenim uranijumom (OU) izaziva rak i promene genetskog materijala. On smatra da su njegovi ključni nalazi izostavljeni iz izveštaja o opsežnom istraživanju koje je zbog tvrdnji o štetnosti OU u januaru 2001. na Kosovu i Metohiji sproveo četvoročlani tim SZO, što je potvrdio u intervjuu za naš list.
Smatrate li da je izveštaj SZO lažiran?
Zapravo nije reč toliko o tome da je izveštaj lažiran, već da u njega nisu uključeni neki podaci koji su bili dostupni SZO, a ja sam ih dostavio u vreme kada su pripremali izveštaj. To znači da taj izveštaj o uticaju osiromašenog uranijuma na zdravlje nije iscrpan i potpun, iako se tvrdi da jeste.
Šta tačno nedostaje u izveštaju, šta je sakriveno?
Praktično sve što ima veze sa zdravljem. Svako ko se razume u radiološku zaštitu reći će vam da uranijum jeste radioaktivan, ali nije snažno radioaktivan. Posledice radioaktivnosti su, opšte uzev, veoma male. Dakle, mora se raditi o velikim količinama, a rizik je relativno mali. Ali, reći će vam i to da se osiromašeni uranijum, ako je rastvorljiv, smatra hemijskim toksinom, što je onda štetnije od radioaktivnosti. Naravno, u izveštaju SZO se i pominje kao hemijski toksin, ali otrovan samo za bubrege. Ono što se ispostavilo, i što je, po mom mišljenju, postalo jasno, jeste da kod rastvorljivog osiromašenog uranijuma postoji „dodatna vrsta toksičnosti” – ili hemijske ili radioaktivne prirode. Dakle, ako je u pitanju nerastvorljivi uranijum, tu naučnike brine radioaktivnost koja je opasna za pluća. Kad je reč o rastvorljivom, brine nas u najmanju ruku činjenica da je otrovan za bubrege, ali, kao što je postalo jasno još u to vreme, i njegova genotoksičnost, što bi značilo potencijal za nastanak raka, deformiteta i sličnog.
Da li je upravo ta rastvorljiva vrsta OU korišćena na Kosovu?
Ne znam sve detalje o tome šta je upotrebljeno na Kosovu, ali ako se pojavi „crna prašina”, koja se stvara pri sagorevanju osiromašenog uranijuma, tu nastaje ta rastvorljiva komponenta. A ako udahnete osiromašeni uranijum dok je ta komponenta još tu, ona će se rastvoriti dok su čestice još u plućima, a onda one putem krvi mogu dospeti u bilo koje prokrvljeno tkivo. Uranijum tipično završava u kostima ili u koštanoj srži, pa se leukemija javlja kao posledica. Naravno, postoji i rizik od raka pluća. Ako uđe u germinativne (polne, ili reproduktivne) ćelije, poput spermatozoida, moguće je rađanje deformisanih beba. Inače, jednom kada ta komponenta „legne” na zemlju i tu ostane prilično vremena, pa na nju padne kiša i, generalno, utiču vremenski uslovi, onda, se, naravno, ta rastvorljiva komponenta spere u zemlju.
Zašto je SZO sakrio te podatke?
Ne znam. Mislim da se politički razlozi ne mogu isključiti.
Mislite li da je povlačenje vaših podataka deo neke zavere moćnih korporacija koje proizvode municiju sa osiromašenim uranijumom?
Zavisi iz koje perspektive posmatrate problem. Na primer, vojska na OU gleda kao na veoma moćno oružje i veruje da takva municija spasava život njihovih vojnika. Postoje i ljudi koji veruju u potrebu da se nastavi s ratovima kao načinom rešavanja nesuglasica. A ako na sve to gledate iz drugačije perspektive, reći ćete: „Kako se usuđujete da zagađujete životnu sredinu tom supstancom koja može da utiče na zdravlje civila?” Stoga mislim da treba očekivati da će države i vojske koje koriste OU biti defanzivne i pokušati da poreknu dokaze. A moj poziv na susret licem u lice i na debatu o ovome niko iz vojske ili vrha neke države nikada nije prihvatio, iako sam za takve susrete uvek bio otvoren. Sami zaključite zašto je to tako bilo.
Koliko je zapravo uklanjanje čestica OU sa kontaminiranih područja efikasno?
Mislim da se na Kosovu malo toga može učiniti: veći deo tog materijala biće spran duboko u zemlju i biće bezazlen, osim onoga što nije bilo izloženo dejstvu vremenskih uslova. Ako postoje spaljeni tenk koji još leži na zemlji, trebalo bi ga očistiti, kao i sva mesta gde i dalje ima OU. Ali, naravno, ako se te ne uradi neposredno nakon gađanja, odmah, supstanca „migrira” po životnoj sredini.
Tereza Bojković
[objavljeno: 05/02/2009]
Izvor : Politika