Osteohondroze (Sinonimi: Osteonekroze, Avaskulne nekroze).
UvodPojam avaskulna nekroza znači «koštana smrt» Ovo je grupa bolesti nepoznatog uzroka koja se karakteriše prekidom dotoka krvi u delove gde se odvija mineralizacija kosti odnosno okoštavanje. Na rođenju kost je većinom izgrađena od hrskavice. Vremenom će ona biti zamenjena otpornijim tkivom u koje se talože mineralne materije, kalcijum i druge te hrskavicu zamenjuje kost. Ta zamena hrskavice koštanim tkivom se dešava u svakoj kosti na određenim mestima koja se zovu «osifikacioni centri» odakle počinje okoštavanje i vremenom se širi na celu kost.
Kakva je bolest osteohodroza?Osteohondroza ili osteonekroza se odnosi na proces izazvan poremećajem ili prestankom snabdevanja krvlju osifikacionih centara kosti. Bol je glavni simptom bolesti.
Dijagnoza se potvrđuje vizualnim metodama. Rendgenski snimak pokazuje redom, najpre rasparčavanje («ostrvca» unutar kosti), spljoštavanje i sklerozu (povećanu gustinu, te kost izgleda belja na snimku). Često se uočava novoformirana kost koja ponovo obnavlja konture kosti.
Mada može da zvuči kao ozbiljna bolest, ima dobru prognozu, izuzev u slučajevima kada je proces na kuku većeg obima. Neki oblici osteohondroza su tako česti da se smatraju «normalnim varijantama» razvoja kosti (vidi Severova bolest)
Drugi oblici osteohondroza pripadaju grupi bolesti koje su posledica istrošenosti (Osgood Schlatter, Sinding-Larsen-Johansson bolest).
Pertesova bolest (Legg- Calvé-Perthes )
Kakva je Pertesova bolest?Radi se o avaskulnoj nekrozi što znači «koštana smrt». U ovom slučaju proces se dešava na glavi butne kosti koja je u bliskom dodiru sa karlicom i čini zglob kuka.
Koliko je bolest česta?To nije često oboljenje, sreće se kod 1od 10 000 dece. Kod dečaka u uzrastu između 3. i 12. godine, ova bolest je 4-5 puta češća nego kod devojčica. Najveća učestalost je između 4. i 9. godine.
Koji su glavni znaci bolesti?Kod većine dece hramanje je prvi znak bolesti, praćen jačim ili slabijim bolom u kuku, ponekad i bez bolova. Obično je zahvaćen jedan kuk, ali u 10% slučajeva proces je obostran.
Kako se postavlja dijagnoza?Pokretljivost u kuku je ograničena i uglavnom bolna. Na početku procesa rendgenski snimak je obično normalan, ali kasnije se uočavaju promene koje su opisane u uvodu. Snimanje kostiju posebnim metodama koje se zovu kompjuterizovana tomografija ili skraćeno CT nuklearna magnetna rezonancija, mogu da otkriju promene u ranijoj fazi bolesti nego rendgenski snimak.
Kako se bolest leči?Decu koja imaju ovaj problem, treba uvek da kontroliše dečji ortoped. Lečenje zavisi od težine bolesti. U vrlo blagom obliku dovoljno je samo povremeno kontrolisati bolesnika.
U težim slučajevima primenjuje se lečenje sa ciljem da se glava butne kosti zadrži unutar zgloba kuka. To je važno da bi glava butne kosti, kada dođe do stvaranja novog koštanog tkiva, zadržala svoj kuglast oblik.
Da bi se to postiglo kod mlađe dece se stavljaju kaiševi koji drže kukove u razmaknutom položaju. Kod starije dece se primenjuju ortopedske intervencije (osteotomija tj.odsecanje ivice kosti da bi se glava zadržala u boljem položaju unutar udubljenja na karlici).
Kakva je prognoza?Prognoza zavisi pre svega od težine promena (manji obim promena znači bolja prognoza). Ona je bolja ako je dete mlađe od 6 godina. Ceo tok zbivanja od fragmentacije do obnavljanja koštanog tkiva-regeneracije traje između 12 i 18 meseci. Dobru prognozu ima oko 2/3 dece što se i radiološkim pregledom može potvrditi.
Kakav je savet za svakodnevne aktivnosti?To zavisi od vrste lečenja. Deca sa blažim oblikom bolesti koju lekar samo prati, treba da izbegavaju aktivnosti koje opterećuju zglob kuka, kao što su trčanje i skakanje. U svemu ostalom njihove svakodnevne, školske i druge aktivnosti ne treba da se razlikuju od aktivnosti njihovih vršnjaka, osim što treba da izbegavaju teža opterećenja kukova.
Oboljenje Ozgud- Šlater (Osgood-Schlatter)Bolest je posledica ponovljenih povreda koje vrši tetiva natkolenog mišića na mestu pripoja za prednju površinu potkolene kosti. Sreće se kod 1% adolescenata, češće kod onih koji se bave sportom.
Bol se pojačava pri aktivnostima kao što su trčanje, skakanje, hod uz i niz stepenice i klečanje. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda. Karakteristična je osetljivost ili bol, ponekad udružen sa otokom na mestu pripoja patelarne tetive (tetive natkolenog mišića koja prelazi preko čašice ) za potkolenu kost-golenjaču.
Rendgenski snimak može da bude normalan ili pokazuje rasparčanu kost na mestu pripoja tetive. Lečenje se bazira na prilagođavanju stepena fizičke aktivnosti tako da dete nema bolove. Primena leda nakon sportskih aktivnosti i odmor mogu da smanje tegobe. Ovo stanje se smiriju tokom vremena.
Severova bolestOva bolest se zove i “kalkanearni apofizitis”. To je osteohondroza na mestu gde se Ahilova tetiva (tetiva mišića zadnje strane potkolenice) pripaja za petnu kost.
To je jedan od najčešćih uzroka bola u peti u pedijatriji. Severova bolest je posledica fizičke sile vučenja i mnogo je češća kod dečaka. Obično počinje između 6. i 10. godine života bolom u predelu pete i ponekad hramanjem nakon fizičke aktivnosti i dužeg hoda.
Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom. Nema potrebe za posebnim lečenjem izuzev prilagođavanja stepena aktivnosti da se dete oslobodi bolova. Ukoliko to ne uspe, koristi se poseban uložak za petu. Vremenom se ovo stanje samo od sebe smiri.
Frajbergova bolest (Freiberg)To je osteonekroza druge donožne kosti stopala. Njen uzrok je najverovatnije povreda. Ova bolest je retka i većinom se javlja kod devojčica u adolescenciji. Bol se pojačava sa fizičkom aktivnošću.
Fizičkim pregledom lekar može da otkrije osetljivost i ponekad otok u predelu glavice druge donožne kosti. Dijagnoza se potvrđuje rendgenskim snimkom. Ponekad je potrebno da prođe oko 2 nedelje od početka bolesti da bi se uočile radiološke promene.
Lečenje podrazumeva odmor i poseban uložak za obuću sa ispupčenjem tzv. metatarzalnim jastučetom.
Šojermanova bolest (Scheuermann)Šojermanova bolest ili juvenilna kifoza (okrugla leđa) je osteonekroza prstena između kičmenih pršljenova. Mnogo je češća kod dečaka adolescentnog uzrasta. Većina ove dece ima loše držanje sa ili bez bolova u leđima. Bol zavisi od aktivnosti i u mirovanju obično popušta.
Na ovu bolest može da se posumnja kada se pregledom ustanovi savijenost kičme. Dijagnoza se potvrđuje rendgenskim snimkom.
Za dijagnozu Šojermanove bolesti potrebno je da se na snimku nađu nepravilnosti u naspramnim površinama kičmenih pršljenova. Karakterističan rendgenski nalaz je klinasti oblik najmanje tri uzastopna pršljena.
Kao i prethodne i ova bolest ne zahteva posebno lečenje, već samo prilagođavanje stepena aktivnosti, praćenje i u težim slučajevima potporu kičmenog stuba specijalnim pojasom.
Izvor:
ovde