Nikada nisam spavala da valja, nikada dovoljno i kvalitetno.
Do bolesti sam imala nocne more sanjala sam zmije i budila se u strahu. Kada sam se razbolela sve je nestalo. Sada znam da su zmije bile najava bolesti.
Pre neku godinu sam opet prvi put sanjala zmiju od kada sam se razbolela ali sada sam je uhvatila za ispod glave i cvrsto je drzala pitajuci se dali da je pustim ili ubijem. Ako je pustim, mislila sam, vratice se, a da je ubijem nisam mogla, i tako sam se probudila. Taj dan sam nesto bila neopisivo laka i snazna i setivsi se sna bila toliko neustrasiva, neverovatan osecaj. Tada sam shvatila da je sve u nama: i bolest i zdravlje, samo se zagubimo u sopstvenim lavirintima.