Tema: Skolioza - korisni tekstovi

[plava]

Deformiteti kičmenog stuba kod djece

Najčešći deformiteti kičmenog stuba kod djece su skolioza i kifoza.........

        Kičmeni stub je osnovni najduži dio aksijalnog skeleta. Grade ga kičmeni pršljenovi. U formiranju kičme učestvuju 33-34 pršljena koji su međusobno povezani zglobovima, vezama i mišićima u jedinstvenu cjelinu. Najčešći deformiteti kičmenog stuba kod djece su skolioza i kifoza.          
        Skolioza je bočno iskrivljenje kičmenog stuba u jednu stranu u obliku slova "C" ili na obje strane u obliku slova "S".
        Uzrok nastanka je u najvećem broju nepoznat, a progresija nepredvidiva što jako otežava liječenje. Smatra se da je  genetski predodređena, ali do danas još nije utvrđen tačan mehanizam prenošenja na potomke pa najčešće  govorimo o idiopatskoj skoliozi – koja i inače čini 90% svih skolioza. Pojedini autori navode da su  skolioze češće ako se dijete kao beba stavlja da  spava na leđima, a rjeđe ako spava potrbuške.
        Skolioza se klasifikuje na dva načina – prema stepenu i prema tipu. Prema tipu može biti urođena, juvenilna, adolescentska, odrasla ili neuromuskularna. Prema stepenu razlikujemo blage, srednje i teže skolioze. Oko 2-3% populacije razvije skoliozu sa bočnom krivinom do  10° (stepeni), a jedno od 2500 djece ima skoliozu veću od 20°.
        Skolioze kod fetusa i malih beba mogu biti vrlo opasne, jer mogu prouzročiti poremećaj rada unutrašnjih organa i smrt. Prisustvo bilo kog problema na zglobovima i mišićima na rođenju i u toku prve godine života (stopala okrenuta ka unutra ili spolja, krivi vrat - tortikolis, iščašeni kukovi), ako nisu u potpunosti sanirani mogu imati za posljedicu pojavu deformiteta kičme. Ženska djeca oboljevaju 5 do 7 puta češće od muške djece. Istovremeno, vjerovatnost da će djevojčici biti potreban medicinski tretman je 9:1 u usporedbi s dječacima.
         Kifoza je izbočenje grudnog (torakalnog) ili grudnog i slabinskog (torakolumbalnog) dijela kičmenog stuba prema natrag  tako da leđa dobijaju okrugli, pogrbljen izgled. Često je praćena bolovima, a može da dovede i do ozbiljnih problema sa radom srca i pluća.
         Posturalne kifoze ili kifotična držanja slična su skoliotičnim držanjima i pripadaju nepravilnim držanjima, što znači da nema strukturalnih promjena na pršljenovima.

Kako se deformiteti uočavaju?

         Nerijetko sami roditelji primijeti da je kičmeni stub njihovog djeteta različit od kičmenog stuba druge djece te se samonicijativno jave kod ljekara navodeći “nepravilno držanje kod djeteta dok stoji ili sjedi”.
         Dijagnoza skolioze i kifoze se postavlja  kliničkim pregledom te RTG snimkom cijelog kičmenog stuba u dvije projekcije (anteroposteriorni i lateralni snimak), a može se dopuniti i drugim dijagnostičkim postupcima kao npr. metodama mjerenja deformacije trupa.
         Najprije treba pogledati visinu ramena, moguće je da jedno rame bude niže, a samim tim i lopatica sa te strane je nešto niža i malo odvojena od grudnog koša u  odnosu na drugu. Ukratko, vidljiva je asimetrija ramena i lopatica. Ako rukom pratite pršljenove i uočite da nisu u ravnoj liniji to je signal za odlazak na ljekarski pregled. Obavezno treba provjeriti simetriju rebarnih lukova u položaju kada se dijete savije unaprijed, kao da hoće rukama da dodirne stopala “test pretklona” (tzv. bending test).  Svaka izbočina u nivou rebara (rebarna grba), naročito jednostrana, je alarmantni znak za hitan pregled ortopeda ili fizijatra. Ako u stojećem stavu asimetrija trupa nestane tada govorimo o skoliotičnom držanju.

Liječenje kifoze i skolioze:

         Liječenje može biti konzervativno i kirurško, prema terapijskom programu prilagođenom za svakog pacijenta ponaosob – u zavisnosti od tipa i od stepena deformiteta.          
         Prema važećim stavovima, ukoliko se radi o deformitetu do 10° (stepeni) tada je pacijenta neophodno samo redovno kontrolisati na svakih 3 do 6 mjeseci. U slučaju većeg stepena zakrivljenosti kičmenog stuba i shodno stepenu deformiteta poduzimaju se terapijske mjere – korektivne vježbe, ortotske mjere-mideri (kada je ugao krivine između 20° i 50°).  Od 50° pa naviše liječenje je hirurško. Danas se smatra kako se dijete s idiopatskom skoliozom može baviti sportom kao dodatnim liječenjem.
         Dijagnostika i liječenje kifoza je po principima kao i kod skolioza, a što je karakteristično, veoma često se javljaju kao  udruženo oboljenje, odnosno kifoskolioza.

Čega se roditelji najviše plaše?

         Svake godine u septembru roditelji su zabrinuti zbog preteških dječijih školskih torbi. Pogotovo se to odnosi na djecu mlađeg školskog uzrasta. Njihov strah nije neopravdan jer su istraživanja pokazala da školske torbe  teže i više od 6 kilograma, dok istovremeno stručnjaci upozoravaju da njihova težina ne smije da premašuje 10-15% tjelesne težine djeteta, te da najmlađi školski uzrast ne smije nositi torbu težu od 3 kilograma. Zbog teške torbe,  a naročito ako je nosi na jednom ramenu, dolazi do asimetrije i krivljenja kičme te razvoja deformiteta jer, između ostalog,  mišići kičmenog stuba nisu još ojačali i ne mogu podnijeti toliki teret. Zbog nenaviknutosti na novi, intenzivniji svakodnevni ritam djeca se veoma brzo umaraju, dolazi do lošeg držanja tijela pri hodanju, stajanju i sjedenju, posebno u školskim klupama.
         Pri kupovini školske torbe treba obratiti pažnju na sljedeće: da bude lagana; anatomski oblikovana - čvrst leđni dio, postavljene naramenice, da ima ručku za podizanje, da ne bude iznad nivoa ramena i ispod nivoa struka te da ima  ravnomjerno raspoređenu težinu. Takođe djeci treba ukazati na to da trčanje sa teškom torbom može štetiti zdravlju. Neophodna je adekvatna saradnja nastavnika, roditelja i djece oko rasporeda časova i sadržaja, odnosno količine potrebnih knjiga i pribora za školu.

Djacke torbe

         Svakako,  uvijek imati na umu da djeca od najranijeg doba treba da budu fizički aktivna, da se zdravo hrane i što više kreću, a da što manje vremena provode u zatvorenom prostoru, ispred televizije ili računara. Jer, redovna fizička aktivnost doprinosi jačanju mišića kod djeteta, pa samim tim i mišića kičmenog stuba. S druge strane, slaba fizička aktivnost djeteta, uz cijeli niz drugih faktora (nepravilno držanje, nepravilno sjedenja, preteška školska torba) pogoduju razvoju deformiteta.
 
dr Branka Babić

preuzeto sa
http://www.pedijatri.org/en/za-roditelje/09-09-15/Deformiteti_ki%C4%8Dmenog_stuba_kod_djece.aspx

[plava]

Iskrivljena leđa kod starije djece i mladeži ili Fizioterapija kod SKOLIOZA

Reakcije starije djece, mladeži i njihovih roditelja prilikom otkrivanja i dijagnosticiranja deformacije leđa, pod nazivom "SKOLIOZA" su različite. Za neke od njih to je normalna pojava s kojom se mora živjeti i raditi, dok je, za druge, takvo stanje šok koji uzrokuje veliku brigu, strah pa čak i različita depresivna stanja.
S medicinskog gledišta radi se o deformaciji rasta koja se javlja kod najnormalnije djece i omladine. Obično "skolioza" nije ništa strašno.

Radi se o postraničnom iskrivljenju kralježnice s rotacijom oko vlastite osovine duž kralježnice. Problematično stanje jasno je vidljivo pri pregibanju trupa prema naprijed u stojećem položaju, a odražava se izbočenjem rebara na mjestu konveksiteta i udubljenjem na strani konkaviteta . Potvrđuje se Röntgeenskom snimkom leđa pri stajanju.

Skolioze su klasificirane na osnovu nastanka, kao npr.: ostepatske, neuropatske, miopatske, kongenitalne, za koje su uzroci poznati. Najčešća skolioza je tzv. idiopatska, kod koje, pored svih poznatih metoda, nije moguće odrediti uzrok nastajanja. Javlja se otprilike oko 80 - 90 % u odnosu na sve ostale skolioze poznatih uzroka.
Terapija skolioza je različita, ovisno o iskrivljenju koje određuje liječnik specijalist posebnim mjernim metodama. Krivine od 20 do 50 stupnjeva tretiraju se intenzivnim specifičnim fizoterapeutskim metodama i tehnikama. Uobičajeno je da se za takvo stanje prilagođava i korzet koji se mora kontinuirano nositi tijekom određenog vremena.

Za primjenu nespecifičnih postupaka u tretmanu skolioza gotovo da nema mjesta. Standardizirane i serijski određene vježbe također nisu indicirane na takav način. Tretmanu se pristupa individualno, specifičnim pregledom struktura i funkcija određenih dijelova tijela kao i cijeloga tijela u zajedničkom, harmoničnom i ekonomičnom funkcionalnom odnosu (o)držanja i pokretanja tijela pri svakodnevnim aktivnostima (slika 3.). Dio tretmana uključuje i usvajanje različitih, individualno prilagođenih, položaja tijekom odmora i prilikom rada u svakodnevnim aktivnostima.
   
Treba istaknuti da prisutni deformiteti u području kralježnice sa promjenom mekih struktura koji podupiru kralježnicu, dovode do trodimenzionalne skolioze koju nije moguće ispraviti, ali upravo ovim osobama s navedenim osnovama moramo provoditi korekturu držanja kako bi spriječili daljnje iskrivljenje kralježnice i eventualni pritisak na unutarnje organe kao i rezultirajuće smetnje disanja, cirkulacije, probave itd. Ne smijemo zaboraviti i vrlo važan psihički faktor, koji pacijentima daje poticaj, samopouzdanje, samostalnost, samoinicijativnost. Kad se to ostvari, postignut je značajan uspjeh.

Preduvjet za fizioterapijsku indikaciju je što ranije otkrivanje lošeg držanja kod djece u razvoju. Tijekom tog razdoblja potrebno je često j promatrati stopala, koljena, noge, zdjelicu i položaj leđa, kako bi se što ranije pristupilo tretmanu otežanog ili lošeg držanja tijela. Rano otkrivanje uključuje temeljiti pregled od strane iskusnih terapeuta koji provode terapiju pokretom. Pregled uključuje cijelo tijelo i analiziranje utjecajnosti promjena drugih segmenata na rast i razvoj kralježnice. Terapija nakon prvog pregleda treba biti kontinuirano i individualno prilagođena. Pacijenti trebaju izgraditi što bolji osjećaj za položaje i pokrete cijeloga tijela koje usvajaju kroz segmentalnu prilagodbu struktura i aktivaciju mišića.

Svjesna suradnja i motivacija pacijenta je od velikog značenja i odlučujuća za daljnje napredovanje odnosno nazadovanje terapije. Shematski način vježbanja, u smislu unaprijed pripremljenih standardnih vježbi, kao i fitness, nije prihvatljiv. U svakom slučaju potrebna je konzultacija liječnika specijaliste, posebno kod težih stanja. U nekim slučajevima je indicirana i operacija, radi izravnavanja i stabilizacije kralježnice.

[plava]

PROBLEMI S KIČMOM

Mnogi problemi se kriju iza naziva "bol u leđima": lumbago, išijas, problemi s diskovima, bol u vratu... Problemi s kičmom mogu da budu posledica povreda, artroze ili čak nepravilnog držanja (poput skolioze).
Mnoge osobe s bolovima u leđima najradije leže u krevetu i rade samo one vežbe koje im je odredio lekar. Međutim, oni mogu da se bave još nekim sportom.

* Preporučljivi sportovi
Lekari najčešće preporučuju plivanje jer u vodi kičma nije opterećena telesnom težinom, a pokreti koji se izvode pri plivanju jačaju sve mišiće. Preporučuje se i lagano trčanje, pod uslovom da imate dobre patike, kao i biciklizam, ali morate voditi računa o visini sica odnosno da telo bude u ispravnom položaju.
Ukoliko ne osećate jak bol možete da se bavite stečingom izbegavajući pokrete koji su naporni za kičmu.

* Aktivnosti koje treba izbegavati
Ako je bol u aktnoj fazi, treba izbegavati sve aktivnosti koje bi mogle da pogoršaju stanje, npr:
- veslanje - prisiljava kičmu na ritmičko savijanje i stvara trajnu napetost u leđima,
- dizanje tegova - opterećuje diskove,
- tesnis, odbojka, košarka, skijanje - pri ovim sportovima prisutne su neprestane torzije kičme,
- jahanje, džudo, karte - postoji opasnost od trauma pri padu ili udaru o tlo,
- brzo trčanje - ne preporučuje se jer je prevelik napor za kičmu.

preuzeto sa
http://www.exyu-fitness.com/forum/index.php?topic=1231.0;wap2

[plava]

Skolioza

Skolioza je najčešći deformitet. Kod njega je kičmeni stub savijen u stranu, a kičmeni pršljenovi rotirani u odnosu na središnju liniju, najčešće u grudnom, a nekada i u lumbalnom delu kičme.

Nekada deca imaju samo skoliotično držanje tela (funkcionalna skolioza). Ona mogu voljno da isprave kičmu, jer nema fiksnih promena. Takođe se krivina gubi kada se saviju ili legnu, a rendgenfrafski se vidi da nema rebarne grbe i rotacije pršljenova. Stanje se ne pogoršava i može da se ispravi vežbama.

Veći je problem kada deca ne mogu voljno da isprave kičmu (strukturna skolioza). Iskrivljrnost kičme se održava u svim položajima. Krivljenje je uvek praćeno rotacijom i trajnim promenama pršljenova i kičme u celini. Grudni koš je deformisan i u teškim slučajevima je zbog toga ugrožen rad srca i pluća. Deca se obično javljaju lekaru iz estetskih razloga, a retko se žale na bolove i zamaranje.

Skolioza može da nastane u različitom uzrastu, ali je najčešća od desete godine do završetka rasta (adolescentna skolioza). Iskrivljenost kičme je najčešće u grudnom delu, pri čemu je ona obično izbočena u desno. Stanje se pogoršava tokom rasta. Ako se rano postavi dijagnoza i započne lečenje, stanje se obično može popraviti vežbama. Kod umereno teških deformiteta koriste se mideri, a u najtežim slučajevima lečenje je hirurško.

Znatno ređe skolioza nastaje u uzrastu od četvrte do devete godine života (juvenilna skolioza). Deformitet obično nastaje u grudnom delu kičme, stanje se pogoršava i mora da se leči. Deformitet koji nastaje od rođenja do treće godine se u 90% slučajeva povlači i bez lečenja (infantilna skolioza).

U retkim slučajevima skolioza je urođena i nastaje kao posledica poremećaja u razvoju pršljenova. U tom slučaju se deformitet sporo, ali neumirtno pogoršava. Vežbe poboljšavaju loše držanje i održavaju pokretljivost kičme, ali ne mogu da spreče nastanak skolioze. Izvesna korist se postiže Milwauke miderom, ali je ipak neophodno hirurško lečenje.

Nekada je skolioza posledica oštećenja motornog neurona (neuropatska skolioza), javlja se rano, napreduje nezavisno od rasta deteta i leči se isključivo hirurški. Hirurško lečenje je neophodno i kada je skolioza posledica poremećaja mišića (hipotonija, atonija i atrogripoza).

preuzeto sa
http://www.porodicnilekar.net/index.php?option=com_content&view=article&id=228:deformiteti-kime&catid=54:pedijatrija&Itemid=66

[plava]

Skolioza i fizičko vaspitanje

Radisavljević Miladin
Univerzitet u Beogradu, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja

Sažetak
Anketirani su nastavnici fizičkog vaspitanja tokom održavanja okružnih seminara 1995. (U Severno/Zapadnobačkom i Jablaničko/Pčinjskom okrugu), od kojih 88 rade u osnovnim, a 52 u srednjim školama ovih okruga. Izloženi su odgovori na četiri postavljena pitanja zatvorenog tipa. Većina nastavnika (88.57%) smatra da skolioza nije indikacija za oslobađanje učenika od nastave fizičkog vaspitanja, što se ocenjuje kao ispravan odgovor. Većina nastavnika (63.57%) smatra da loše držanje tela ima presudan uticaj na nastanak skolioze, što se ocenjuje kao netačan odgovor, jer su skolioze većinom idiopatske (samo 2.85% nastavnika dali su tačan odgovor). Blizu polovine (44.28%) nastavnika odgovorilo je, netačno, da učenike sa skoliozom do 20 stepeni treba osloboditi redovno nastave i dati im poseban program, dok samo jedna četvrtina daje tačan odgovor da ti učenici mogu biti uključeni u redovni program. Redukovani program potrebno je primeniti kod učenika sa skoliozom od 21-30 stepeni, učenike sa skoliozom od 31-50 stepeni treba osloboditi redovne nastave uz korektivne vežbe, a ona sa skoliozom preko 50 stepeni treba trajno osloboditi nastave fizičkog vaspitanja. Najzad 56.42% nastavnika smatra da treba da se dodatno osposobi za rad na prevenciji i korekciji lakših oblika telesnih deformiteta kod učenika, dok 40.71% njih smatra da su dovoljno osposobljeni za taj rad.

preuzeto sa
http://scindeks.nb.rs/article.aspx?artid=0350-38289504261R

[plava]

Pravilno držanje

Poduka za školarce, roditelje i nastavnike

Što je skolioza?

Kralježnica je niska (girlanda) kralježaka koji slijede jedno drugoga po točno određenoj liniji koja podsjeća na slovo S. Ako dlanom prođete preko stražnjeg dijela vrata i križa, osjetit ćete da je kralježnica blago ugnuta. U prsnom dijelu je pak lagano izbočena. U odnosu na lijevu i desnu stranu tijela kralježnica je prava i čini zapravo osovinu cijelog tijela. Skolioza ne označava bolest nego je to opisni termin za iskrivljenje kralježnice na lijevu ili desnu stranu na način da više nije u središnjoj liniji.

Ako se kralježnica iskrivljuje prema lijevoj strani, tu skoliozu zovemo lijevostranom. Analogno tomu je desnostrana skolioza. Kada se kralježnica jako iskrivi, počinje vuči rebra, narušava simetriju kukova i ramena. Do spuštanja ramena i lopatice dolazi na suprotnoj strani od skolioze, dok je spuštanje kuka na istoj strani na kojoj je skolioza. Iz rečenog se da zaključiti da jače iskrivljenje kralježnice u smislu skolioze narušava sveukupnu statiku tijela, što postaje vidljivo u neprirodnom držanju tijela. Skolioza se može pojaviti u ranom djetinjstvu, ali i u tinejdžerskoj dobi. Uzroci skolioze mogu biti razni, no mi se ovdje bavimo s takozvanom idiopatskom skoliozom kod koje uzrok ostaje nepoznat. U nekim obiteljima se javlja češće, a djevojčice su izloženije od dječaka. U novije vrijeme jedan veliki postotak idopatskih skolioza se dovodi u svezu sa svakodnevnim neprimjerenim opterećenjem kralješnice u razvoju bilo teretom većim od dozvoljenog ili pak dugotrajnim sjedenjem na neergonomskim sjedalicama.

Kako uočiti pojavu skolioze kod svoga djeteta?

Pogledajte liniju kralježnice vašeg djeteta koje stoji u stavu mirno. Lagano prstima slijedite tu liniju da vidite teče li sredinom leđa ili se u nekom djelu linija iskrivljuje ulijevo ili desno. Potom pogledajte jesu li ramena na istoj visini ili je jedno spušteno. U školi bi to trebao uočiti nastavnik tjelovježbe i u tom smislu bi se morao educirati. U tu edukaciju bi trebalo obvezno uključiti i školsku djecu jer je to najbolji put prema samozaštiti zdravlja jer se na taj način djeca uče aktivno odnositi i prema vlastitom zdravlju.

Uzrokuje li skolioza probleme?

Najveći broj skolioza je manjeg stupnja i ne stvaraju veće tegobe. Bol u leđima poslije fizičkog opterećenja je najčešći simptom. Kod jako izraženih skolioza mogu se javit jaki problemi s disanjem i sa srcem.

Kako se skolioza liječi?

Kada se konstatira početna skolioza, potebno je redovno liječničko praćenje kako bi se na vrijeme uočila tendencija pogoršanja. Vježbe istezanja, plivanje, obvezno sjedenje s leđnom potporom, zdravi ležaj. Poduka djetetu kako treba nositi i podizati teret, u najvećem broju slučaja su dovoljni da poprave ili zaustave napredovanje skolioze.

Nekada je potrebno nositi ortopedske korektivne steznike (Ortoza) kako bi se spriječilo njezino napredovanje. Ti steznici neče ispraviti postojeću iskrivljenost nego će spriječiti njeno pogoršanje. Steznici se koriste kod iskrivljenja od 25-40 sti u 80% slučajeva zaustavljaju daljnje krivljenje kralješnice. Ima ih više vrsta a danas smo skloniji lakšem ortopedskom dizajnu. Izvrstan učinak na dječje skolioze imaju vježbe istezanja na način da se tijelo ovjesi za skočne zglobove ili koljena glavom na dolje. Djeca koja rastu u prirodnom okruženju i sami instinktivno provode ove vježbe igrajući se tako da ovješeni koljenima vise s grane. Bilo bi idealno kada bi školske sredine omogučile djeci s problemom skolioze da svakodnevno u školi provode ovaj tip vježbanja, što je moguće jer postoje sprave za to.

Kada je potreban kirurški zahvat?

Operacijska korekcija skolioze je zadnje što se poduzima i to samo onda ako ortopedski steznik nije zaustavio napredovanje skolioze ili to isto nije postignuto višemjesečnim svakodnevnim istezanjem.

preuzeto sa
http://www.apollonia.hr/index.php/Table/Pravilno_drzanje/

[plava]

Lečenje skolioze šrot metodom

Ispravljanje bez operacije. Prvo se ispravlja telo u prostoru, a tek onda se aktiviraju mišići

SKOLIOZA je deformitet koji najviše pogađa adolescente u periodu intenzivnog rasta. Progresijom može da dovede do ozbiljnijih poremećaja funkcionisanja organizma jer ugrožava disanje, rad srca i kompromituje dijafragmu.

Iako se u našoj zemlji još smatra alternativnim principom lečenja skolioze, Šrot metoda je jedan od najefikasnijih načina ispravljanja skoliotične kičme.

To je fizioterapeutski tretman koji koristi izometrijske vežbe (mišićne kontrakcije bez pokreta) i vežbe za jačanje i istezanje asimetrične muskulature.

Princip Šrot metode je da problemu svakog pacijenta pristupa individualno, jer ne mogu svi pacijenti sa skoliozom da rade iste vežbe - kaže Ljiljana Katunac, viši fizioterapeut i predsednik Udruženja fizioterapeuta Srbije. - Za svakog pacijenta ponaosob određuje se set vežbi koji je prilagođen samo njegovom problemu.

Problem pacijenata sa skoliozom je to što oni ne doživljavaju svoj položaj kao "pogrešan", već se u njemu osećaju udobno i stabilno. Šrot metodom, kaže Katunac, pacijent postepeno postaje svestan položaja koji ne bi trebalo da zauzima.

- U toku dana on se spontano koriguje jer dolazi do promene šeme u mozgu, a to je jedan od najznačajnijih učinaka ove metode.

Akcenat vežbanja se stavlja na posturalnu korekciju, odnosno ispravljanje tela u prostoru, pa tek onda na aktiviranje mišića. Značajna razlika u odnosu na druge metode ispravljanja skolioze je to što nema selektivnog uključivanja mišićnih grupa (trbušnjaci, leđna muskulatura), jer na taj način deformitet ne može da se koriguje.

- Vežbe se uglavnom rade pred ogledalom, a rotaciono disanje je novina u terapijskom tretiranju skolioza, i ono uz druge elemente tretmana dovodi do ispravljanja trupa. Uz pomoć vežbi stepen skolioze može da se smanji, zaustavi njena progresija i izbegne odlazak na operaciju - objašnjava Katunac.

Pacijent treba da prođe 20 sati individualnih tretmana da bi savladao osnovne principe samokorekcije. Već posle prvog tretmana pacijent ima osećaj da je promenio držanje i teško mu je da se ponovo "iskrivi" nekoliko sati posle vežbi.

NEMAČKI IZUM ŠROT metod je već dugo godina deo zdravstvenog sistema Nemačke i ortopedski hirurzi rutinski šalju pacijente na terapiju ovom metodom. Sistem ovih vežbi razvila je Katarina Šrot, 1920. godine, koja je i sama patila od skolioze velikog stepena.

novosti.rs

[plava]

Scoliosis Treatment - Schroth Method - Physical Therapy - California
(Tretman skolioze - Metoda Šrot - Fizikalna terapija - Kalifornija)

http://www.youtube.com/watch?v=OHl3kPWyuWA

[plava]

Embarrassing Bodies - Scoliosis
(Тијела којих се стидимо - Сколиоза)

http://www.youtube.com/watch?v=IbJlIZiJnRI

[plava]

Skolioza u decjem uzrastu-Dr Milica Krstić

http://www.youtube.com/watch?v=2sqOJjss6dQ

[plava]

Fizikalna terapija - Skolioza

http://www.youtube.com/watch?v=65grlPu7vIs

[plava]

Scoliosis (Сколиоза)

http://www.youtube.com/watch?v=aNDQDLk28KM

[plava]

TRODIMENZIONALNA KINEZITERAPIJA  SKOLIOZE PO METODI  K. SCHROTH

Metoda medicinsko-gimnastičkog tretmana skolioze
nazvana je po začetnici Katharini Schroth (1894.-1985.),
koja je prva uočila da je terapija skolioze nužno
individualna, te da mora počivati na trodimenzionalnoj
korekciji krivina kralježnice i specijalnim korektivnim
vježbama disanja koje podupiru derotirajući efekt.

Gotovo cijeli život posvećen tretmanu skolioza,
rezultirao je bogatim praktičnim iskustvom na osnovi
kojeg je K. Schroth  razvila kliničku klasifikaciju tipova skolioza, prema kojoj se kreira medicinska gimnastika.
Kćer, fizioterapeutkinja Christa Lehnert–Schroth je
također cijeli radni vijek uložila u usavršavanje
terapijskih postavki skolioze, te napravila značajan interdisciplinaran korak usko povezujući liječničku i
fizioterapeutsku praksu, u zajedničkom cilju unaprijeđenja obrade i terapije skolioze.
Unuk K. Schroth, dr. Hans Rudolf Weiß – specijalist ortopedije i fizikalne medicine, se posvetio usavršavanju kineziterapije deformacija kralježnice i ortoza za kralježnicu koje će biti što prihvatljivije mladeži u rastu i razvoju.

Metoda procjene, klasifikacije i medicinske gimnastike skolioze po K. Schroth prihvaćena je u svijetu kao najcjelovitija.
U naprednom svijetu se skolioze rane dječje dobi (do dobi od 7- 8 god.) tretiraju medicinskom gimnastikom baziranom na  kineziterapijskom konceptu po Vojti, a skolioze i druge deformacije kralježnice od pubertetsko-adolescentne i kasnije životne dobi po metodi K. Schroth.

Skolioze su deformacije kod kojih se zbiva patološko trodimenzionalno krivljenje kralježnice. Tzv. "blokovi trupa" (rameni obruč, grudni koš, križa, zdjelica) se postupno klinasto deformiraju i rotiraju jedan u odnosu na drugi.
U frontalnoj ravnini nastaje postranična zakrivljenost koje normalno nema, u sagitalnoj ravnini  se pojača ili reducira fiziološka zakrivljenost kralježnice, pa nastaju okrugla ili ravna leđa, odnosno križa, a u transverzalnoj ravnini se kroz rotaciju kralješaka formira rebrena grba ili asimetrično izbočenje u području križa.
Za razliku od lošeg držanja koje se može aktivno, voljno korigirati, skoliotična krivina se ne može. Karakteristična je pojava rebrene grbe u području grudnog koša straga, prilikom sagibanja prema naprijed.
Najčešće su idiopatske skolioze (nepoznat uzrok), koje nastaju u doba puberteta i adolescencije.
U praksi se skolioza obično otkrije slučajno, obzirom da uglavnom nije praćena subjektivnim tegobama. Veliku vrijednost u identifikaciji skolioze imaju sistematski pregledi djece i mladeži.

Otkrivenu skoliozu je potrebno najprije obraditi, a zatim u redovitim vremenskim intervalima kontrolirati. U tu svrhu je potreban specijalistički – ortopedski i fizijatrijski pregled.
Specijalist ortoped će na temelju kliničkog pregleda i RTG nalaza ustanoviti o kakvoj se skoliozi radi (lokalizacija, težina, stupanj moguće progresije), te uputiti osobu na terapijski izbor (med. gimnastika, ortoza, operativna terapija).
Specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije će na osnovi kliničke slike, RTG nalaza i potrebnih mjerenja izvršiti klasifikaciju skolioze prema K. Schroth i točno definirati individualni program vježbi.
Fizioterapeut educiran i certificiran za provođenje med. gimnastike po K. Schroth će slijediti liječnički propis, naučiti osobu sa skoliozom kako pravilno izvoditi propisane vježbe, te kontrolirati način izvođenja i rezultate koji se kroz medicinsku gimnastiku postižu.
Medicinske vježbe za skoliozu po metodi K. Schroth su individualne, te vrlo jasno i detaljno definirane .
Precizira se početni položaj za svaku vježbu, s ciljem bazične korekcije međusobnog odnosa blokova trupa u smjeru elongacije i defleksije krivine, a zatim se kroz specijalne korektivne vježbe disanja izvodi aktivna derotacija - u fazi udisaja pomoću posebne tehnike trodimenzionalnog udisanja, a u fazi izdisaja ciljanim mišićnim kontrakcijama koje korigiraju nastalu "rebrenu grbu" ili deformaciju u području križa.
Fizioterapeutu osim propisanog programa vježbi, ostaju na raspolaganju dodatne terapijske tehnike i vještine (korekturni i mobilizacijski manualni zahvati, PEP tehnika i dr.).

Osim detaljnoj procjeni i medicinskoj gimnastici skolioze u užem smislu, metoda po K. Schroth veliku važnost pridaje osvještenosti pravilnog držanja tijela, te educira osobe sa skoliozom kako u svakodnevnim aktivnostima kroz pravilno držanje podupirati terapijski efekt .

refemed.hr

[plava]

Trodimenzionalna terapija skolioza po Katharini Schroth

Skolioza je definirana kao djelomično strukturalno postranično iskrivljenje kralješnice, pri kojem su zahvaćeni kralješci, odnosno segmenti kralješnice, pomaknuti postranično (lateralna fleksija) i rotirani.

Skolioze

Skolioze se češće javljaju kod djevojčica nego dječaka u omjeru 4:1. Skolioze su , u pravilu, progresivna oboljenja kralješnice i stoga je fizioterapija u svakom stadiju smislena i korisna. Kod mlađih pacijenata nastoji se kroz fizioterapiju postići individualni mogući optimum u uspravljanju jer je kralješnica podložna formiranju sve dok traje koštani rast. Kod odraslih pacijenata fizioterapija ima za cilj sekundarnu prevenciju. To znači da se ciljanim fizioterapijskim postupcima utječe na asocirane posljedice skolioza, a to su: bolovi, smanjenje respiratornog volumena pluća, opterećenje unutarnjih organa itd.

Kako se prepoznaje skolioza?
Skolioza se može prepoznati pri točno određenom promatranju kralješnice. U idealnim uvjetima je kralješnica uspravna kad je gledamo straga. Postoji li odstupanje od središnje linije tijela, treba pomisliti na skoliozu i provesti daljnji pregled koji uključuje detekciju drugih simptoma. Potrebno je obratiti pozornost na cjelokupnu simetriju trupa, struka, ramena i zdjelice u svim ravninama tijela. Poznati simptom skolioza je tkz. „rebrana grba“ koja se dobro prepoznaje u testu predklona ( Adam- Bending-Test).        
Schroth terapeuti u svom kliničkom radu koriste i skoliometriju, instrumentalno mjerenje površinske rotacije. Mjerenje skoliometrom koristimo u dijagnostičke svrhe, ali i u cilju kontinuiranog praćenja pacijeta.         

U konzervativnom liječenju skolioza neizostavno je važna kvalitetna ortotička opskrba. Liječnik ortoped će odlučiti kada, koliko sati nošenja tijekom dana i noći i koja vrsta ortoze je potrebna u liječenju. Iskustva pokazuju da dnevno nošenje ortoza koje je manje od 12 sati nema terapijskog učinka. Optimalni terapijski učinak se ostvaruje tijekom nošenja ortoza u vremenu od 16 do 23,5 sati dnevno.


Klinika Katharine Schroth u Bad Sobernheimu

Za sve pacijente sa skoliozom, kifozom i ostalim deformacijama kralješnice postoji mogućnost stacionarne intenzivne rehabilitacije( SIR ) u Katharina Schroth klinici u Bad Sobernheimu, Njemačka i ja je toplo preporučam. U četverotjednom boravku u klinici intenzivno se provodi terapija 6-7 sati dnevno u raznim terapijskim formama. Osim fizioterapije, pacijenti imaju mogućnosti edukacije o svojim deformacijama, ortotičko zbrinjavanje te psihološku potporu. Primjenjuju se također i balneo-fizikalni postupci (fango,masaže, hidroterapija, elektroterapija) i respiratorna terapija.
Sve daljnje informacije možete pronaći na stranicama klinike: www.skoliose.com

«Tipični» patomehanizam skolioza povezuje lateralnu fleksiju s istovremenom suprotnom rotacijom. Nasuprot skolioza poznate etiologije ( prirođene skolioze, neurogene skolioze, myogene skolioze, skolioze kod metaboličkih i sistemskih oboljenja itd.) postoje idiopatske skolioze bez jasno poznatog uzroka i one u ukupnom broju skolioza sudjeluju sa 80-90 %.

Skolioze, i ostale deformacije kralješnice, su trodimenzionalni problemi i u tretmanu im treba pristupati trodimenzionalno. Začetnica Schroth-koncepta je Katharina Schroth ( 1894-1985.), prva fizioterapeutkinja koja je napustila mišićno-mehaničku paradigmu u prilog holističkog terapijskog pristupa.

Danas se Schroth- koncept razvija i provodi u ASKLEPIOS Katharina Schroth- Klinik ( Bad Sobernheim, Njemačka). To je ujedno i mjesto edukacije velikog broja fizioterapeuta iz cijele Europe.

Tretman ja baziran na čvrstim neurofiziološkim temeljima iz kojih proizlazi 5 klasičnih Schroth-ovih principa:
    Aksijalna elongacija
    Defleksija
    Derotacija
    Facilitacija
    Stabilizacija

Cilj fizioterapije je posredovati pacijentu u samostalnoj primjeni muskulature trupa u svrhu postizanja kontrolirane korekcije deformacije. U tom ostvarenju koristimo:
    Pasivnu dinamičku snagu - F.E.D.-sistem
    Specifične manualne mobilizacije određenih segmenata kralješnice i trupa
    Statičku snagu- pasivna korekcija kroz podlaganje korekcijskog materijala
    Specifično «derotacijsko disanje»
    PEP- periferno evocirane posturalne reakcije

Veliki udio u tretmanu zauzima i rad na percepciji tijela, ugradnji tzv. mentalnih engrama kao i integracija ciljeva tretmana u svakodnevni život pacijenta.

fizio-sanja.net

[plava]

Rebecca Living With Scoliosis (Ребека живи са сколиозом)

http://www.youtube.com/watch?v=VAqFTzSuV3s