Jako malo spavam.zaspem i probudim se u neko doba i tako dokon vilenim.i razmisljam pozitivno i o lepim stvarima,ali misli vremenom same i neprimetno skrenu i onda se misli o ovoj bedi. I tako iz noci u noc. I danju je lepo kada imas drustvo i podrsku pa se cak i zajebavam na konto svega.a onda se iznenada desii neka glupa i bazazlena stvar,neka sitnica,gest,rec...i pucam.rekao bi covek bez ikakvog razloga.sreca pa nisam agresivan u takvim situacijama.bar ne prema drugima.onda moram otici prosetati,provesti neko vreme kraj vode,na ulici,na groblju,jednostavno nema veze gde,samo da sam to vreme sam.