Ja pokušavam da planinarim...
da nastavim. Obožavam planinarenje, sve u vezi toga, volim što nije takmičarski sport(uklapa se u moju životnu filozofiju), utiče blagotvorno na telo i psihu, odvija se u prirodi, upoznajete nove ljude, možete da idete i solo(mada nije preporučljivo), bude zanimljivo ako se bavite fotografijom,itd.
Ja sam prvi put bio pre par godina, sa jednim drugom koji je tada redovno planinario, na turi sa jednim planinarskim društvom, bili smo i par puta sami ili sa još nekim kolegama, a i ja sam išao sam sa grupom planinara u organizaciji planinarskog društva.
Na žalost, ne mogu da se pohvalim da imam neko iskustvo jer sam bio samo desetak puta, moj problem je što ili nemam vremena (energije) ili mi ne pasuje sama tura tj. teška je ili nemam prevoz. Nekad je problem i novac jer potrošim skoro 1000-ku što na prevoz, što na hranu i ostalo...
Planinarim na Fruškoj Gori. A živim 30km od NS. Znači, potrošim 2-3 sata na prevoz na planinu, toliko i nazad. Sama tura traje 5-6 sati, za mene ceo dan. Sledećeg dana se odmaram.
Inače, invalid sam 70%, mogućnosti su mi ograničene ali uspevam da relativno normalno planinarim, samo treba odabrati odgovarajuću grupu, jer ih ima što idu prilično brzo, tako da treba imati kondicije, a mi "obični" idemo nedeljom sa PD Železničar, oni čekaju najsporije a često imaju i lagane ture.
Koga zanima, može da pronadje sajtove planinarskih društava i da se informiše detaljnije, napr o opremi, cipelama...