Autor Tema: Botulinum toksin - otrov koji leči  (Pročitano 23842 puta)

Van mreže sand

  • VIP
  • ***
  • Poruke: 522
  • Gospodarica foruma
Botulinum toksin - otrov koji leči
« poslato: April 12, 2007, 10:02:31 posle podne »
Botulinum toksin - otrov koji liječi

Botulinum toksin blokira prijenos živčanog podražaja, izaziva paralizu pojedinih mišića te time dovodi do popuštanja grča

Botulinum toksin je otrov koji je sredinom 19. stoljeća bio prepoznat kao uzrok teške i smrtonosne bolesti botulizma. Toksin izlučuje anaerobna bakterija Clostridium botulinum. Od sedam imunološki različitih tipova, za ljudsku vrstu su otrovni A, B i E. Čovjek se obično zarazi zaraženom hranom, a moguća je i zaraza putem rane. Botulinum toksin je smrtonosan jer izaziva klijenut (paralizu) mišića. Dovodi do trajne blokade prijenosa živčanog podražaja na neuromišićnoj ploči (spoju živca i mišića) budući da koči oslobađanje acetilkolina na živčanim završecima, sprječavajući prijenos živčanog podražaja na mišiće pa oni ostaju paralizirani (mlohava paraliza mišića).

Prve ideje o mogućnosti primjene Botulinum toksina u svrhu liječenja pojavile su se još davne 1822 ali se nisu održale. Ideja dobiva karakter praktične primjene tek oko kada je primijenjen u liječenju strabizma. 1989. g. u Americi FDA (Food and Drug Administration) odobrava njegovu primjenu u liječenju strabizma (razrokosti), blefarospazma (nekontroliranog grča vjeđa), hemifacijalnog spazma (nekontroliranih grčeva ličnih mišića). Kasnije se ovim indikacijama dodaju i nove te se primjenjuje i kod liječenja cervikalne distonije, hiperhidroze (prekomjernog znojenja), bolnih sindroma (miofascijalnih bolnih sindroma, glavobolje), grčeva mišića, ahalazije, smetnji mokrenja, fisure analnog sfinktera. U posljednje vrijeme primjena se proširila i u kozmetičke svrhe - uklanjanje bora bez skalpela.
Primjena Botulinum toksina u liječenju žarišnih distonija u neurologiji značila je prekretnicu u liječenju ovog poremećaja i postala terapija izbora. Konačno je pronađen lijek koji ima uspjeha. Posljednjih godina se sve više počeo primjenjivati za rješavanje žarišnih spasticiteta nakon moždanog udara i pojedinih bolnih sindroma, a na tom području su u tijeku i studije koje ispituju njegovu djelotvornost kod glavobolja.
U Hrvatskoj je Botulinum toksin tip A registriran (dozvoljen) za primjenu kod jednog dijela žarišnih distonija (blefarospazam, cervikalne distonije i hemifacijalni spazam), za rješavanje spazama kod cerebralne paralize te za spazme nakon moždanog udara ili traume mozga. Na listi lijekova koji se mogu primjenjivati na teret HZZO-a (u ovom slučaju samo u bolničkim uvjetima) odobren je za liječenje blefarospazma, cervikalne distonije, hemifacijalnog spazma i za spazme kod cerebralne paralize, ali samo za djecu mlađu od 6 godina.

Distonije - nekontrolirane kretnje

Distonija je kronični neurološki poremećaj, prvi put opisan 1911. Dugo se svrstavao granično između psihijatrije i neurologije, sve do prije 20-tak godina, kada su brojna istraživanja bacila novo svjetlo na ovaj poremećaj koji je nakon toga ipak opisan kao organski.
Distonije karakteriziraju nekontrolirani grčevi pojedinih mišića, koji dovode do nenormalnih, često bolnih pokreta pojedinih dijelova tijela. Postoji više podjela:

* Prema dobi - nastale u dječjoj dobi, adolescentna forma i distonije koje se javljaju u odraslih.
* Prema raspodjeli - generalizirane (zahvaćaju skoro cijelo tijelo), fokalne (zahvaćaju pojedini dio tijela), multifokalne (zahvaćaju dva ili više odvojenih dijelova tijela), segmentalne (zahvaćaju dva ili više povezanih dijelova tijela) i hemidistonija (zahvaća desnu ili lijevu polovicu tijela).
* Prema uzroku - primarne (idiopatske) koje mogu biti nasljedne i nenasljedne i simptomatske (sekundarne).

Rezultati brojnih istraživanja govore u prilog da pojedini oblici distonije mogu biti uzrokovani slomom dijela mozga odgovornog za kontrolu kretanja. Uglavnom se ne nalazi strukturalni poremećaj mozga, osim u osoba u kojih se distonija javlja nakon moždanog udara ili traume (simptomatske distonije). Za njen razvoj postoji i genetska predispozicija, ali nije poznato koji je čimbenik potreban da do razvoja ipak dođe. Međutim, poznato je da različiti toksini mogu uzrokovati nastanak distonije. Uporaba neuroleptika (lijekovi za liječenje duševnih bolesti) također može uzrokovati distoniju pa tada govorimo o tardivnoj distoniji.

Kada govorimo o žarišnim distonijama, misli se na sljedeće poremećaje:

* Blefarospazam - nekontrolirano grčenje, stiskanje vjeđa, zatvaranje oka. Bolesnik ove kretnje ne može kontrolirati, a zbog učestalih kretnji često ne može ni gledati.
* Cervikalna distonija - poremećaj koji izaziva nekontrolirane kretnje zbog grča (spazma) vratnih mišića i mišića ramena. Često je bolna, a pokreti glave koji se javljaju mogu biti u jednu stranu (tortikolis), naprijed (anterokolis), straga (retrokolis) - slika 2. Može biti prisutan i tremor glave. Često je prisutan trajno krivi položaj vrata.
* Oromandibularna distonija - grčevi mišića donjeg dijela lica koji izazivaju nekontrolirano otvaranje ili zatvaranje usta. Obično je prisutan i blefarospazam.
* Spazmodička disfonija - zahvaća mišiće grkljana. Mijenja se glas kod govora tako da postaje hrapav, krešteći, s tim da je ponekad govor na trenutke nemoguć.
* Grč kod pisanja - grčevi u mišićima ruke koji se aktiviraju kod pokušaja pisanja. Grč nestane čim se olovka makne iz ruke. Ovaj poremećaj se može javiti kod nekih drugih radnji koje zahtijevaju opetovano istovrsne kretnje (npr. kod muzičara).
* Hemifacijalni spazam - zahvaća mišiće jedne strane obraza koji se nekontrolirano grče.

Distonija se dijagnosticira na osnovu kliničke slike, što može učiniti iskusan neurolog koji je dobro upoznat sa slikom ovakvih poremećaja.

Potrebno je isključiti druge organske poremećaje pa se stoga preporučuju neuroradiološke pretrage (rtg, CT, ev. MRI), elektrofiziološka testiranja (EMG) i laboratorijski testovi.
Nažalost, izlječenje distonije za sada nije moguće, ali je moguće simptomatsko liječenje koje ublažava grčeve, bol i nehotične kretnje. Liječenje zahtijeva višestruki pristup, što podrazumijeva lijekove, primjenu Botulinum toksina i ponekad operativni zahvat.
U slučaju primjene medikamentozne terapije (benzodiazepini, antikolinergici i antagonisti dopamina) poboljšanje se postiže u oko 20% bolesnika.
Najuspješniji u liječenju žarišnih distonija za sada se pokazao Botulinum toksin tip A, a u zadnje vrijeme primjenjuje se i Botulinum toksin tip B (Neurobloc), koji je registriran u nekim zapadno-europskim zemljama. U liječenju cervikalne distonije pokretljivost se poboljšava u 92% pacijenata, a bol smanjuje u 93% pacijenata.

* Žarišni grčevi mišića nakon moždanog udara

Moždani udar je jedan od najčešćih uzroka invaliditeta u Hrvatskoj, trećina bolesnika koja doživi moždani udar ostaje s određenim stupnjem invaliditeta. U bolesnika su obično prisutne spastične (grčevite) klijenuti ekstremiteta. Grč može biti različitog intenziteta i često je čimbenik koji bitno umanje funkcionalnu sposobnost bolesnika. Kod žarišnih grčeva mišića šake i ruke onemogućena je njena uporaba kod pojedinih kretnji i radnji, a kod stopala i noge hodanje postaje otežano pa i nemoguće.

Liječenje spasticiteta provodi se medikamentozno, fizikalnom terapijom, ponekad operativnim zahvatima i primjenom Botulinum toksina kada se radi o žarišnim grčevima mišića. Fizikalna terapija je nemoguća dok su prisutni jaki grčevi klijenutih ekstremiteta. Medikamentozna terapija (baclofen, diazepam, dantrolen, tizanidine) dolazi u obzir ukoliko se radi o generaliziranim i regionalnim spasticitetima. Ona ima i svoje nuspojave, od kojih su najizrazitije pospanost, mlohavost mišića, povremeno glavobolje.
Kod žarišnih spasticiteta primjena Botulinum toksina ima smisla. Ako se pravilno primijeni, Botulinum toksin obično nema nuspojava, a ako se i pojave prolaznog su karaktera (slabost pojedinih mišića, krvarenje na mjestu ubrizgavanja). Botulinum toksin se primjenjuje po točno određenom protokolu, a mjesto primjene ovisi o zahvaćenim mišićima. Prema podacima, u oko 67% bolesnika smanjuje se spasticitet i poboljšava se funkcionalna sposobnost.

Liječenje Botulinum toksinom nije trajno - učinak terapije prestaje nakon par mjeseci. Smatra se da već par sati nakon aplikacije Botulinum toksina dolazi do razvoja novih živčanih vlakana i veza koji tada omogućuju ponovno nesmetano širenje živčanog impulsa, a u ovom slučaju i povratak tegoba.

Kontraindikacije za primjenu Botulinum toksina su neuromišićne bolesti, trudnoća, dokazana preosjetljivost na pojedine sastojke pripravka te istodobna primjena s aminoglikozidnim

Hendi-društvo

Botulinum toksin - otrov koji leči
« poslato: April 12, 2007, 10:02:31 posle podne »

Van mreže sand

  • VIP
  • ***
  • Poruke: 522
  • Gospodarica foruma
Odg: Botulinum toksin - otrov koji leči
« Odgovor #1 poslato: Septembar 07, 2007, 03:47:32 pre podne »
U prirodi široko rasprostranjena Clostridium botullinum je već vekovima poznata bakterija, sposobna da, pod određenim uslovima, stvori jedan od najjačih bioloških toksina. Potencijalno vrlo opasan i u neobično malim dozama - u ljudski organizam može se uneti hranom - taj otrov izaziva bolest poznatu pod imenom botulizam. Prvi opis botulizma, kao potpune slabosti svih mišića koja obolelog sasvim onesposobljuje, nastao je u 19. veku, iz pera Justinusa Kernera. Ovaj austrijski poeta i lekar je, međutim, prirodu posmatrao na takav način da je, opisujući specifično dejstvo opasnog otrova, istovremeno u njemu video i lek za neke bolesti koje pogađaju čoveka.

Uvek iznova fascinirana Kernerovim načinom mišljenja i zaključcima, docent dr Marina Svetel, neurolog na Odeljenju za degenerativne bolesti centralnog nervnog sistema i bolesti nevoljnih pokreta pri beogradskom Institutu za neurologiju, objašnjava da je suština Kernerove ideje da se botulinski otrov lokalizovano primeni na one telesne mišiće koji su u nekim bolestima preterano aktivni. Njegova vizija ostvarena je, međutim, tek krajem 20. veka .

Revolucija u terapiji blefarospazma

Prva primena botulinskog toksina u humanoj medicini vezana je za ime američkog oftalmologa Alana Skota koji je, početkom devedesetih godina prošlog veka, počeo da ga koristi u lečenju strabizma (razrookosti) kod dece. Ubrizgavanjem leka u očni mišić koji je imao prevagu, ciljana muskulatura je slabila i oko se vraćalo u normalan, središnji položaj. Za bolesti nevoljnih pokreta (distonije), u koje spadaju učestalo treptanje (blefarospazam), trzaji glavom u stranu (tortikolis) i druga slična stanja, lek je registrovan nešto kasnije i predstavljao je potpunu revoluciju u terapiji . Štaviše , prema sugestijama Američke akademije neurologa, botulinski toksin je prva preporuka za lečenje blefarospazma i tortikolisa jer su se ranije preporučivane hirurške intervencije i medikamenti pokazali neefikasnim . Obe bolesti su vrlo onesposobljavajuće, a u slučaju blefarospazma do te mere da su oboleli smatrani funkcionalno slepim .

Na Institututu za neurologiju odnedavno se može lečiti i i takozvana spazmodična disfonija . Reč je takođe o bolesti nevoljnih pokreta, u kojoj mišićni grč zahvata glasnice pri svakom pokušaju da se izgovori reč, što pacijenta ometa u normalnoj komunikaciji - glas tada zvuči kao da se probija kroz stegnuto grlo. Primena botulinskog toksina u lečenju ovog oblika disfonije rezultat je, kako ističe dr Svetel, uspešne saradnje Dispanzera za botulinski toksin, ORL klinike KBC Zvezdara i Kliničkog centra Srbije , i primene odgovarajuće aparature koja omogućava da se lek ubrizga tačno u glasnicu .

Botulinski toksin koristi se i u lečenju zategnutosti mišića kod pacijenata koji su pretrpeli moždani udar (šlog) i oporavili se , ali im spazam ruke ili noge ometa ponovno kretanje ili korišćenje pomagala . Čak i kad su takvi pacijenti nepokretni , eliminisanje spazma olakšava rad onima koji o njima brinu .

Preterano znojenje dlanova i tabana takođe su problemi za koje botulinski toksin nudi rešenje - u takvim slučajevima lekom se deluje na glatki mišić znojne žlezde . Pažnju istraživača u poslednje vreme privlači i primena ovog leka u migrenskim glavoboljama . Uprkos vrlo kontradiktornim stavovima o tome kojoj se ciljnoj grupi ljudi koji pate od glavobolja ovaj lek može dati , prihvaćeno je da to mogu da budu pacijenti sa hroničnim migrenama .

Mehanizam delovanja

Indikaciona područja za primenu botulinskog toksina neprestano se šire, konstatuje dr Svetel, sve zahvaljujući njegovom specifičnom delovanju na ćeliju, na mestu gde nervi prenose informaciju mišićima. Da bi određena informacija bila preneta, objašnjava sagovornica, potrebno je da se oslobodi acetilholin, hemijska supstanca iz mehurića koji ispunjavaju prostor na kraju nervnih završetaka. Botulinski toksin, međutim , onemogućava otvaranje mehurića i oslobađanje acetilholina, koji ostaje u ćeliji pa prenos informacije sa nerva na mišić potpuno izostaje. Upravo to je, u najkraćem, mehanizam kojim se zaustavljaju suvišni mišićni pokreti .

Kod bolesti nevoljnih pokreta, efekat lečenja botulinskim toksinom pozitivan je u oko 80 odsto obolelih. Četiri do sedam dana nakon intervencije pacijenti počinju da primećuju mišićnu relaksaciju, popuštanje i smanjenje neželjenog grča ili nevoljnog mišićnog pokreta. Treba, međutim, znati da pozitivno dejstvo nije trajno i da se injektiranje leka mora ponavljati svaka tri do četiri meseca. Dr Svetel napominje da dosad nije zabeleženo smanjenje dejstva usled višekratnog korišćenja leka, što znači da on bezbedno može da se koristi godinama. Izuzetak od ovog pravila je lečenje preteranog znojenja, gde pozitivno dejstvo traje i po godinu dana .

Sama intervencija davanja leka potpuno je bezbolna, a zavisi od vrste mišića koje treba injektirati i mesta davanja injekcije. Kod blefarospazma, injekcija se daje u kružni mišić oko oka, koji je široko postavljen pa nema načina da pri tom dođe do greške ili većih neželjenih dejstava. Dr Svetel precizira da se eventualna neželjena dejstva uglavnom svode na bol na mestu uboda i eventualnu pojavu modrice. Ranije su bili zabeleženi slučajevi blagog pada kapka, a razlog tome bio je što se na samom početku rada nije znalo dovoljno o inervaciji mišića koji podižu kapak, pa se išlo preblizu tom mišiću.

Kad je reč o mišićima vrata koji rotiraju glavu u stranu izazivajući tortikolis, njih je mnogo i nisu svi dostupni, te se uglavnom cilja na sedam do osam pari mišića sa obe strane vrata. Za tortikolis je predviđena i nešto veća doza leka nego kod blefarospazma. Kad se, pak, leči zategnutost muskulature posle šloga ili nakon povrede kičmene moždine, pacijent se posmatra i na osnovu toga se donosi odluka na koji mišić treba ciljati, ili se eventualno koristi elektromiogram, aparat kojim se određuju najaktivnije motorne tačke u mišićima. U slučajevima spastičnosti se, inače, koriste najveće doze ovog leka .

Bezopasna primena otrova

Postoje i određena ograničenja, napominje dr Svetel. Manja deca, na primer, lek dobijaju prema kilogramima telesne težine. Smatra se da ga ne treba davati istovremeno sa uzimanjem antibiotika iz aminoglikozidne grupe, ali samo u fazi kad se antibiotik koristi. A kad je reč o bolestima koje mogu da ograniče ili isključe terapiju botulinskim toksinom, onda treba pomenuti mijasteniju gravis - bolest patološke mišićne zamorljivosti – gde je veza između nerava i mišića već poremećena.

Naravno, treba odgovoriti i na nezaobilazno pitanje: da li primena leka koji je zapravo jak biološki otrov može biti rizična po čoveka? Primena botulinskog toksina kao leka je potpuno bezopasna, kategorična je dr Marina Svetel. Čak nisu zabeležene bilo kakve alergijske reakcije, a doza koja bi potencijalno bila opasna – trebalo bi da bude bar 20 puta veća od maksimalne koja se inače koristi, i još da se unese venski. Jedna ampula botulinskog toksina, i to u mišić, toliko je daleko od toksične doze leka da pacijent o tome uopšte ne treba da brine .

Precizna ali nerealna slika

Studijom koju je nedavno obavio tim stručnjaka sa Instituta za neurologiju precizno je izračunato da, u beogradskoj populaciji, među 100.000 stanovnika, ima 15 ljudi sa potrebom lečenja botulinskim toksinom, ili ukupno 300 u Beogradu. Ove brojke su u saglasnosti i sa podacima koji su prikupljeni na nivou Evrope, ali dr Svetel napominje da se smatra da pomenute cifre ne pružaju stvarnu sliku stanja, budući da se mnogi ljudi sa problemima nevoljnih pokreta zbog takvih tegoba često neće ni javiti lekaru.

Procedura davanja leka je ambulantna, i pacijent nakon nje odlazi kući. U našoj zemlji još od 1987. godine postoji Dispanzer za botulinski toksin, na Odeljenju za bolesti centralnog nervnog sistema i bolesti nevoljnih pokreta pri Institutu za neurologiju. Pored toga, postoji i udruženje pacijenata obolelih od distonije, koje se sastaje dva puta godišnje kako bi pacijenti odslušali korisna predavanja i postavili pitanja na koja odgovaraju njihovi lekari.

Sedam toksina

Mali je broj osoba koje ne reaguju na botulinski toksin . Takođe , ima slučajeva izostanka terapijskog dejstva usled toga što kod pacijenata dolazi do stvaranja antitela a takvih je , prema različitim studijama , od 3 do 11 odsto . Istraživanja su pokazala i to da prisustvo antitela nije uvek u apsolutnoj korelaciji sa odsustvom terapijskog odgovora - moguće je , dakle , da antitela postoje a da pacijent ipak reaguje , objašnjava dr Svetel . Utvrđeno je i da se , posle pauze u davanju leka od oko godinu dana , terapijska efikasnost vraća .

Bakterija koja izlučuje botulinski toksin može , međutim , da izlučuje vrlo različite toksine , čak sedam oblika botulinskih otrova , koji su označeni od A do E . Kod nas se koristi forma A . U poslednje vreme postoji i forma B , koja se takođe rutinski koristi u humanoj medicini , što pruža mogućnost da se promenom terapijske strategije ipak pomogne i onim pacijentima kod kojih se razviju antitela na formu A , odnosno onima koji ne reaguju na botulinski toksin A . 

Gordana Tomljenović

Van mreže naca

  • Global Moderator
  • *****
  • Poruke: 113519
  • Pol: Žena
  • kad porastem,samo će mi se kasti...
  • Dg: MS
  • Grad: NBgd
Odg: Botulinum toksin - otrov koji leči
« Odgovor #2 poslato: Februar 01, 2009, 01:46:23 pre podne »
Лечење ботулинским отровом
У малим дозама овај токсин је изврстан медикамент у терапији страбизма, невољних покрета, грча мишића и неких других неуролошких стања и болести
 
Доц. др Марина Светел, неуролог

Ботулински токсин се већ две деценије користи у медицини као изврстан лек, али је неупоредиво већу славу стекао као средство за улепшавање, тачније за затезање бора. Овај отров припада групи биолошки најјачих, а производи га бактерија клостридијум ботулинум. У организам може да се унесе конзервисаним намирницама и неправилно сушеним месом, или преко ране на кожи. Ова бактерија изазива различите облике тровања, од сасвим благих до опасних која прекидају комуникацију нерава и мишића. У најтежим случајевима чак настаје њихова парализа и престанак дисања.

Ова тровања је први описао др Јустинус Кертнер, аустријски поета и лекар из 19. века. Посматрајући оболеле, др Кертнер је дошао на идеју да се овим отровом могу постићи повољни резултати у лечењу неуролошких болести које се испољавају невољним покретима или грчењем мишића. Наиме, знајући да код ботулизма парализа захвата све мишиће, помислио је да би локалном применом могао да се постигне исти учинак само на месту давања, без опште слабости.

Зауставља бол

Замисао аустријског лекара остварена је тек много година касније, и то најпре у офталмологији за лечење страбизма (разрокости) код деце. После бројних испитивања нешкодљивих доза и експеримената на животињама, на овај подухват се 1981. године одлучио амерички офталмолог др Алан Скот. Он је убризгавао ботулин у одговарајући очни мишић да би се његовим попуштањем око вратило у нормалан положај, сазнајемо од доц. др Марине Светел, неуролога на Одељењу за дегенеративне болести централног нервног система и болести невољних покрета у београдском Институту за неурологију.

Веома брзо ботулин је почео да се примењује и у неурологији за лечење поремећаја контроле покрета (дистоније) који може да настане као посебна болест или симптом других неуролошких обољења. Отров смањује нежељене покрете, али и бол који прати такву, претерану активност мишића, истиче наша саговорница.

– Повољан ефекат ове терапије постиже се код особа које имају невољно окретање главе и врата (тортиколис) и код других нежељених покрета као што су трзање мишића лица (хемифацијални спазам) или грч и увртање неког дела тела при покушају да се изведу неке кретње. Особа с таквим неуролошким поремећајем може, рецимо, у случају графоспазма (немогућности писања) да свира клавир, шије, хекла, али чим се лати пера, почињу покрети због којих је писање онемогућено. Терапија ботулином је нарочито значајна код учесталог трептања и затварања очних капака (блефароспазам), будући да болесницима омогућава нормалан вид.

За болести невољних покрета и грча мишића препоручује се ботулински токсин. Грчеви знатно отежавају свакодневни живот, покретљивост, одржавање хигијене, бригу о себи, ометају сексуалне функције, изазивају тешкоће са спавањем и често доводе до губитка расположења и самопоштовања. Њиховим лечењем смањује се бол, спречава се укоченост зглобова и побољшава покретљивост, а дневне активности су олакшане, као и учешће у рехабилитацији.

Лек за знојење

Ботулин се примењује и у лечењу затегнутости мишића код болесника који су претрпели мождани удар затварањем крвног суда и опоравили се од њега, али им згрчена рука или нога ометају покрете или коришћење помагала. Претерано знојење потпазушних јама, дланова или стопала такође може да се лечи на овај начин јер делује на глатке мишиће знојних жлезда. У последње време овај лек се користи и за лечење хроничних главобоља изазваних мигреном, повреда мозга и последица дечије церебралне парализе. Од наше саговорнице такође сазнајемо да се у Институту за неурологију може лечити и такозвана спазмодична дисфонија. Реч је о болести невољних покрета у којој мишићни грч захвата гласнице при сваком покушају да се изговори реч. Глас који пролази кроз тако стиснуто грло је измењен. Примена ботулина у лечењу ове дисфоније обавља се у сарадњи Диспанзера за ботулински токсин и Клинике за оториноларингологију Клиничког центра Србије и КБЦ „Звездара“, и уз помоћ апарата који омогућавају да се лек убризга у гласницу.


Инјекција ублажава грчеве и нежељене кретње

Најкасније недељу дана после убризгавања овог отрова настаје попуштање мишића и смањење нежељеног грча и невољног покрета. Дејство лека, нажалост, није трајно. Временом блокада на нервним ћелијама престаје, неуро-мишићне везе се поново успостављају. То је и разлог што давање ботулина мора да се понавља свака три до четири месеца. Изузетак је лечење претераног знојења, чији учинак траје девет месеци до годину дана.


Према досадашњим истраживањима, ефекат лека остао је подједнако добар и после четворогодишњег лечења. Учинак се постиже код приближно 80 одсто болесника. Као лек је потпуно безбедан, будући да се користи у дозама које су од 200 до 300 пута мање од оних које су шкодљиве. Даје се амбулантно, не изискује лежање и болесник после примања инјекције одлази кући.

Нежељена дејства ботулина су привремена, подсећа др Светел. Могућа је пролазна слабост леченог и околних мишића, промена положаја и бол због новонасталог положаја, замор и стање слично грипу.

Вера Бошковић

------------------------------------------------------

Удружење оболелих од дистоније

Према студији коју је обавио тим стручњака из Института за неурологију, утврђено је да у Београду 15 од 100.000 становника болује од неке дистоније. Ботулином се лечи њих 300. Докторка Светел, међутим, истиче да то није реална слика, будући да многе особе с невољним покретима и не траже помоћ неуролога. У овом институту терапију ботулином је први увео академик проф. др Владимир Костић још 1987. године. У време санкција болесници су сами набављали лек, упркос његовој високој цени. Данас се терапија даје бесплатно у Диспанзеру за ботулински токсин при Институту за неурологију, Клиничког центра Србије.

Основано је и удружење оболелих од дистоније који се састају два пута годишње да би се упознали са стањем њихове болести, слушали корисна предавања и добили конкретне информације

---------------------------------------------------

Блокира покрете


Како делује отров изазван бактеријом клостридијум ботулинум? Према речима докторке Светел, деловањеовог токсина је заснованона његовом везивању за нервне завршетке. Да би се нека порука пренела с нерава на мишиће потребно је да сеацетилхолин (супстанца која преноси информацију) ослободи из „кесица“ на крајевима нервних ћелија. Токсин блокира излазак ацетилхолина из ћелије, команде с нерава се више не преносе самостално на мишиће и нежељени покрети престају.

[објављено: 01/02/3009]
Izvor : Politika

 

Tekstovi objavljeni na ovom sajtu su autorsko delo korisnika i vlasništvo sajta www.hendidrustvo.info. Svaki korisnik ovog sajta je odgovoran za sadržaj svoje poruke koju objavi na sajtu. Sajt se odriče svake odgovornosti za sadržaj tih poruka. Dalja distribucija tekstova dozvoljena je isključivo u nekomercijalne svrhe i uz jasno citiranje izvora i autora poruke, kao i internet adrese na kojoj se original nalazi. Ako su u pitanju tekstovi, koji prenose lične događaje i sudbine korisnika ovog sajta, za njih morate dobiti dozvolu od autora. Takođe, za ostale vidove distribucije, obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od administratora www.hendidrustvo.info sajta ili autora teksta.