MS i ja smo jos uvijek u nekim neodredjenim odnosima. Poznajem MS bolje nego prije, istrazujem, mirim se s bolescu ali jos uvijek nisam zvanicno MSovka )))
Jedna stvar koja se promijenila od prve sumnje na MS je to da prvi put u zivotu stala sam na loptu i mislim samo na sebe, onako sebicno kako nisam nikad znala....i uzivam....prvi put uzivam sama sa sobom
Previse radim, posao mi je jako stresan, s 30 godina spakovala sam sebe i dijete i otisla na magisterij u SAD...uvijek pokretna i hrabra....nikad na bolovanju (ovo je prvi put u 14 godina da sam na bolovanju)....4 godine nisam bila na godisnjem odmoru jer preko ljeta snimamo filmove pa i nije bas zgodno....
I onda se dogodi MS (recimo MS suspektna).....
Doma sam, pijem svoje lijekove, drasticno sam promijenila prehranu, pazim na sebe, idem na masaze, istrazujem ....planiram putovanja....I prvi put u zivotu razmisljam sto je to sto me cini sretnom ....i gle ....shvatim da nikad do sad nisam razmisljala o tome sto je to sto me cini sretnom (mislila sam da je uspjeh)....i svaki dan otkrijem nesto novo....
Iskreno, ne znam kad sam bolje izgledala u licu, odmoreno, smireno....
I ucim kako ce biti jednog dana kad budem zvanicno MS....i ne plasim se vise.....ne plasim bolesti jer onda ona vlada sa mnom....ucim o njoj....i druzim se s vama ))))