Autor Tema: Obrazovanje osoba sa oštećenjem sluha  (Pročitano 13357 puta)

Van mreže sand

  • VIP
  • ***
  • Poruke: 522
  • Gospodarica foruma
Obrazovanje osoba sa oštećenjem sluha
« poslato: Mart 26, 2007, 12:52:00 pre podne »
Obrazovanje osoba sa oštećenjem sluha

Širok spektar mogućnosti

Razvoj deteta unutar porodice, uz podršku i angažovanje njenih članova, od velikog je značaja za pravilan razvoj ličnosti i uspeh u obrazovanju. Kako su takva odeljenja sastavni deo škole, lakše se ostvaruje inkluzija dece u redovna odeljenja

Deca sa oštećenjem sluha u našoj zemlji danas pohađaju ili specijalne ili redovne škole, što zavisi prvenstveno od stepena oštećenja njihovg sluha. Odnos stepena oštećenja sluha i edukativnih mogućnosti, na osnovu klasifikacije koju je izdao Komitet za sluh i ravnotežu Američke akademije za oftalmologiju i otorinolaringologiju, dat je u tabeli. Ta klasifikacija je sveobuhvatna i praktična, ali je ne treba prihvatiti kao imperativ. Pored stepena oštećenja sluha, mogućnosti edukacije u velikoj meri zavise i od nivoa intelektualnih sposobnosti, od dobi u kojoj je došlo do oštećenja sluha, od pravovremenog početka rehabilitacije, od porodičnog miljea i niza drugih faktora.

Specifičnosti obrazovanja u, takozvanim, specijalnim školama, odnose se, pre svega, na prilagođen plan i program obrazovanja, na adekvatan pristup osobi sa oštećenjem sluha, na mali broj dece u odeljenju i na edukovan nastavni kadar. U našoj zemlji postoje specijalne škole za decu sa oštećenjem sluha u Subotici, Zemunu, Beogradu, Jagodini, Nišu, Kragujevcu i Užicu. Te su škole, uglavnom, internatskog tipa i obezbeđuju smeštaj i ishranu za učenike.

Izbegavanje segregacije
U blizini novosadske plaže Štrand, na Limanu, okružena soliterima, smeštena je Osnovna škola „Jovan Popović“. Od ostalih novosadskih osnovnih škola, razlikuje se po odeljenjima za decu sa oštećenim sluhom, koja već godinama čine njen sastavni deo.
Ove godine, odeljenja za decu oštećenog sluha u Novom Sadu obeležavaju mali jubilej i slave 30 godina postojanja. Počela su sa radom 16. oktobra 1976. godine, pri Osnovnoj školi „Vasa Stajić“. Vremenom je broj dece i njihovih nastavnika prevazišao prostorne kapacitete ove škole, pa su, 1. septembra 1983. godine, odeljenja prešla u adaptirani prostor Škole „Jovan Popović, u Ulici dr Ilije Đuričića br. 2, gde se nalazi i danas. Deca sa oštećenjem sluha dele ovaj prostor sa ostalom decom prvog i drugog razreda osnovne škole.
Trenutno, nastavu u odeljenjima pohađa četrdeset jedno dete sa oštećenjem sluha, a od toga broja devetoro je u predškolskim grupama. Nastavu, koju izvodi dvanaest defektologa, odvija se u toj školi pomalo specifičan način, zbog činjenice da deca pohađaju redovnu školu, neinternatskog tipa, zajedno sa decom koja čuju, za razliku od ostalih škola koje funkcionišu zasebno, to jest, kao specijalne škole sa internatima. To znači da ona žive i odrastaju unutar svojih porodica, okružena vršnjacima koji nemaju oštećenje sluha.
Razvoj deteta sa oštećenjem sluha unutar porodice, uz podršku i angažovanje njenih članova, od velikog je značaja za pravilan razvoj ličnosti i uspeh u obrazovanju. Kako su takva odeljenja sastavni deo škole, lakše se ostvaruje inkluzija dece u redovna odeljenja. Takođe, unutar škole pružaju se različite mogućnosti uključivanja u određene segmente redovne nastave i vannastavnih aktivnosti. Na taj način, izbegava se zamka segregacije, koja se dosta često pripisuje specijalnim školama.
U nastavi su zastupljena deca sa oštećenjem sluha predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta. Rad u predškolskom periodu organizuje se kroz dve uzrasne grupe, to jest na mlađu, gde se deca uključuju već sa tri godine starosti, i stariju grupu. Kada je u pitanju najmlađa grupa, deca ovog uzrasta najčešće dolaze u školu bez glasova i pojmova, a, samim tim, i bez mogućnosti da komuniciraju sa okolinom. Najteži zadatak, ali i najveći uspeh defektologa, jeste izazivanje prvih voljnih glasova i reči i usvajanje prvih pojmova. Ono, što dete koje čuje usvaja spontano slušanjem već u prvoj godini života, kod deteta koje ima oštećenje sluha gradi se kroz naporan rad deteta, defektologa i uz angažovanje roditelja. Prvi svesno izgovoreni glasovi polako se povezuju u reči, a reči dobijaju svoje značenje. Tako se započinje govorno-jezički razvoj i postavlja se osnova za komunikaciju deteta i njegovo kasnije obrazovanje.
Osobe sa oštećenjem sluha uče govor i putem čula vida i čula dodira. Svaki glas koji izgovorimo nema samo svoju zvučnu sliku, već i vizuelnu sliku koja zavisi od položaja usana, položaja jezika i zuba i drugih govornih organa. Pri izazivanju glasova, dete usvaja vizuelnu sliku glasa, a imitiranjem defektologa i ponavljanjem njegovih pokreta nastoji da taj glas pravilno izgovori. Na taj način, još u predškolskom periodu, razvija se veština čitanja govora sa usana. Od sposobnosti osobe da dobro čita govor sa usta sagovornika, zavisiće kasnije i njena sposobnost komunikacije sa članovima šire društvene sredine. Naravno, za uspešan razvoj govora i komunikacije, važno je negovati i razvijati preostale ostatke sluha, što se postiže kroz različite vežbe slušne pažnje u predškolskom periodu.
Individualizovani pristup
U izazivanju glasova kod dece oštećenog sluha, značajno mesto dobila je poslednjih godina fonetska ritmika. To je postupak izazivanja glasova kroz makro pokrete tela. Svaki izgovoreni glas ima svoju napetost, intenzitet, dužinu trajanja i druge karakteristike, koje dete lakše usvaja kroz karakteristične pokrete tela. Fonetska ritmika ima svoj značaj i u usvajanju pravilnog govornog ritma, koji je često iskrivljen. Ovakav postupak u radu primenjuje se od predškolskog perioda, a zatim i kroz niže razrede, kao poseban nastavni predmet.
Jedan od najvažnijih zadataka defektologa u predškolskoj nastavi jeste da razvije kod dece što veći pojmovni fond i rečnik. Pritom se počinje od detetu najbližih pojmova, kao što su bliske osobe (mama, tata,...) i stvari iz okoline, a postavljena osnova se, dalje, nadograđuje i obogaćuje tokom školovanja. Put od prvih glasova do reči sa značenjem i smislom ponekad je veoma dug i svaka nova reč na tom putu uspeh je za sebe. Pri usvajanju pojmova, koriste se konkretni predmeti i bića iz okoline, igračke, fotografije i ilustracije, i princip očiglednosti je jedan od osnovnih principa u radu. Da bi dete usvojilo neki pojam, ono mora predmet da vidi, opipa i upozna ga u svakom obliku.
Rad u predškolskoj grupi sa starijom decom usmeren je na pripremu dece za školu, a deca se tu upoznaju sa brojevima i slovima, uvode se u čitanje, pisanje i računanje.
Predškolske grupe, kao i školska odeljenja, brojčano su male i obično obuhvataju do šest učenika, dok je zakonom propisano najviše deset učenika u odeljenju. Na taj način, ostvaruje se individualizovani pristup, pri čemu svako dete napreduje svojim tempom, u skladu sa sopstvenim mogućnostima. To je jedna od osnovnih prednosti takvog vida nastave u obrazovanju dece sa oštećenim sluhom. Na taj način, kod svakog deteta se lakše uočavaju i određene sklonosti i talenti, koji se zatim podstiču i razvijaju. Rad u malim grupama važan je u odeljenjima, jer je tako svakom detetu obezbeđena dobra vidljivost govornih organa nastavnika i uspešnost u čitanju govora sa usana.
Pored rada u grupi-odeljenju, izvodi se i individualna nastava, u vidu slušnih i govornih vežbi. Slušnim i govornim vežbama u odeljenjima obuhvaćena su sva deca, od predškolskog uzrasta, pa do završetka školovanja. Kroz vežbe se utvrđuje govorno-jezički i slušni status učenika, koji se nadalje razvija u skladu sa njegovim individualnim mogućnostima. Redovnim vežbama formiraju se i pročišćavaju usvojeni glasovi, razvija se slušna pažnja i bogati se jezička struktura. Časovi slušnih i govornih vežbi ulaze u nastavni plan i program škole i predstavljaju značajnu dopunu časovima srpskog jezika.
U nastavi za decu oštećenog sluha zastupljeni su isti predmeti kao i u redovnoj nastavi. Izuzetak čine samo časovi muzičkog vaspitanja i stranog jezika, koji su iz nastave za decu oštećenog sluha izostavljeni. Nastavni sadržaji u predmetima redukovani su i pojednostavljeni, kako bi se deci olakšalo njihovo usvajanje. Svaki nastavnik, međutim, ima slobodu da sadržaje bogati i proširuje, na osnovu individualnih sposobnosti svakog deteta. Na taj način, mnoga deca iz Osnovne škole „Jovan Popović“ nesmetano su nastavila svoje školovanje u redovnim srednjim školama.
U radu se koriste redovne nastavne metode, uz insistiranje na principu očiglednosti. U tom smislu, ilustrativno-demonstrativni metod ovde dobija veći značaj nego u, takozvanoj, redovnoj nastavi. Osnovni cilj metoda jeste da dete shvati nastavne sadržaje, a ne da ih mehanički nauči i reprodukuje. Iako je jedan od osnovnih zadataka škole da kod dece razvije oralni govor, razvoj jezika i sticanje praktičnih znanja danas se stavlja ispred govornog razvoja. U prošlosti, međutim, nije bilo tako. U školama za decu oštećenog sluha u Srbiji, dugo je vladao, takozvani, oralni metod. Osnovni cilj toga metoda bio je da se kod dece dobije što čistiji izgovor glasova, uz što veću razumljivost govora. U tom smislu, zabranjivana je u školama upotreba znakovnog (gestovnog) jezika, jer se verovalo da bi korišćenje gestova kočilo razvoj oralnog (glasovnog) govora. Ovo je, nažalost, vodilo u verbalizam. Deca su završavala školu sa jasnom artikulacijom, ali sa siromašnim znanjem.
U poslednje dve decenije, međutim, po uzoru na škole u Americi i Evropi, došlo je do promena i kod nas pa se u nastavi sve više prihvata, takozvani, metod totalne komunikacije, koji podrazumeva korišćenje svih dostupnih puteva, kako bi se detetu obezbedilo razumevanje i pojmovni razvoj. U tom smislu, u nastavi se koristi oralni govor, pisanje, ilustracija, gest, mimika i daktilologija. Oralni govor ostaje osnovno sredstvo komunikacije, ali i gestovni jezik dobija svoju vrednost i uvodi se kao pomoćno sredstvo u komunikaciji sa decom oštećenog sluha. Takođe, osnove gestovnog jezika uvode se i na Defektološki fakutet u Beogradu kao obavezan predmet. Gestovni jezik predstavlja prirodan način komunikacije gluvih osoba, pri čemu se pojmovi-reči prikazuju znacima koji se tvore pokretima ruku. On predstavlja efikasan put za usvajanje novih pojmova, koji se naknadno verbalno imenuju i gestovi se zamenjuju rečima. Kao pomoćno sredstvo u nastavi, koristi se i daktilologija, tj. prstna azbuka, pri čemu je svaki glas (slovo) predstavljen različitim položajem prstiju jedne ili obeju ruka.

Uloga roditelja
U procesu obrazovanja, roditelji deteta imaju veoma značajnu ulogu. U odeljenjima škole, svakodnevni su kontakti roditelja i defektologa-surdoaudiologa, kad roditelji dobijaju i uputstva i smernice za rad sa detetom kod kuće. Roditelj je ravnopravan partner u rehabilitaciji i obrazovanju deteta.
U prostorijama škole smešteno je i Udruženje roditelja dece oštećenog sluha (URDOS). Svojim uslugama i saradnjom sa defektolozima Udruženje doprinosi kvalitetnijem izvođenju nastave.
Uspešno vaspitanje i obrazovanje ne podrazumeva samo sticanje znanja i razvoj govora, nego ima za cilj i svestran razvoj i afirmaciju ličnosti. U tom smislu, teži se da se kod dece razviju različite veštine i skriveni talenti. Značajno mesto u radu zauzimaju priredbe na kojima deca imaju priliku da pokažu šta su naučila i ispolje svoje talente. Na priredbama učestvuju svi učenici ravnopravno, a često se održavaju i nastupi naših učenika na raznim gradskim manifestacijama. To je od naročitog značaja za afirmaciju i uključivanje dece u širu društvenu sredinu.
U poslednje vreme, sve veću pažnju stručne javnosti i roditelja, privlači pitanje obrazovanja i rehabilitacije dece kojima je ugrađen kohlearni implantat. Taj problem će, kod nas, tek postati aktuelan u budućnosti, jer se broj dece sa ugrađenim kohlearnim implantatom u našoj zemlji svakim danom povećava. Upravo je ORL klinika u Novom Sadu, pored Beograda, glavni centar za obavljanje ovih operacija u Srbiji i Crnoj Gori. Kohlearni implant, koji se ugrađuje u glavu deteta, zamenjuje slušni aparat i njegova je uloga da pojača prijem zvuka. U određenim slučajevima uz pomoć kohlearnog implantata podiže se prag sluha i do 40dB. Međutim, za uspeh na tom planu, od presudnog je značaja uspešna rehabilitacija i dobra saradnja roditelja dece sa surdoaudiolozima. U planu je da se, pri odeljenjima škole „Jovan Popović“, organizuje centar za rehabilitaciju dece sa ugrađenim kohlearnim implantatom, gde bi deca dobila odgovarajuću pripremu i dalje se usmerila u redovna odeljenja škole.

Vannastvne aktivnosti
Defektolozi zaposleni u školi aktivni su i van škole u okviru raznih projekata. Trenutno se, u saradnji sa Crvenim krstom Novog Sada, realizuju dva projekta. Projekat „Za lepši svet“, koji okuplja decu sa oštećenim sluhom uzrasta od 5 do 10 godina i članove njihovih porodica, realizuje se već pune tri godine i ima za cilj stvaranje boljih uslova za razvoj dece sa oštećenjem sluha unutar porodice i uspešnije uključivanje u širu društvenu sredinu. Radionice koje se održavaju u okviru projekta izvode se u prostorijama Saveza gluvih i nagluvih Vojvodine i Organizacije gluvih i nagluvih Novog Sada. Drugi projekat, pod nazivom Drugi i ja, realizuje se od marta meseca 2004. godine, u prostorijama Crvenog krsta Novog Sada, a okuplja decu sa oštećenjem sluha i bez njega, uzrasta od 10 do 15 godina. Cilj projekta jeste razvoj tolerancije kroz prevazilaženje konfliktnih situacija sa „čujućom“ sredinom i u međusobnom kontaktu.
U saradnji sa Savezom gluvih i nagluvih Vojvodine, defektolozi iz škole izvode i dodatne slušne i govorne vežbe sa decom oštećenog sluha mlađeg uzrasta. Vežbe se izvode u prostorijama Saveza, a njihov cilj je da se u ključnom periodu deci pruži dodatna podrška u govorno-jezičkom razvoju.

Mirela Kljaić
Linker

Hendi-društvo

Obrazovanje osoba sa oštećenjem sluha
« poslato: Mart 26, 2007, 12:52:00 pre podne »

Van mreže sand

  • VIP
  • ***
  • Poruke: 522
  • Gospodarica foruma
Odg: Obrazovanje osoba sa oštećenjem sluha
« Odgovor #1 poslato: April 05, 2008, 10:43:08 posle podne »
Da li znate?   
  da je odgovarajuća akustika prostorije jednako važan čimbenik u rehabilitaciji djece sa slušnim oštećenjima i  ugrađenom pužnicom kao i sama rehabilitacija;
  da poboljšanje akustike prostorija (osobito učionica i logopedskih kabineta) nije luksuz nego potreba;
  da u prosječnoj učionici vlada buka od 45 do 55dB SPL;
  da govor nastavnika ili rehabilitatora treba biti glasniji barem za 15 do 20 dB iznad razine buke;
  da se prosječna razina govora kreće u rasponu od 60 do 70 dB (mjereno na jedan metar udaljenosti od govornika);
  da za svaki daljnji metar udaljenosti slušatelja od govornika razina glasnoće pada za 6 dB;
  da se u većini učionica omjer govora i buke (Speech to Noise Ratio - S/N) kreće u rasponu od 0 do 4 dB;
  da je odrasloj osobi za razumijevanje govora dovoljno samo 6 dB S/N a djetetu s oštećenjem sluha potrebno je 20 dB S/N;
  da produženo vrijeme reverberacije (odjeka) u prostoriji može znatno smanjiti razumljivost govora:
   - odrasle osobe zdravog sluha mogu razumjeti govor uz reverberaciju do 1 sek.
   - djeca zdravog sluha mogu razumjeti govor uz reverberaciju do 0,7 sek.
   - djeca sa slušnim oštećenjem mogu razumjeti govor uz reverberaciju do 0,4 sek.

Van mreže naca

  • Global Moderator
  • *****
  • Poruke: 113519
  • Pol: Žena
  • kad porastem,samo će mi se kasti...
  • Dg: MS
  • Grad: NBgd
Odg: Obrazovanje osoba sa oštećenjem sluha
« Odgovor #2 poslato: Septembar 10, 2009, 01:12:56 posle podne »
Talentovana studentkinja nastavlja školovanje
Plaćena školarina za Natašu
Autor: Z. Lazarević | 10.09.2009.

Talentovana Nataša Planinčić (21) čiji je sluh oštećen 95 odsto nastaviće školovanje na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, zahvaljujući novčanoj pomoći Ministarstva prosvete. Kako je “Blic” pisao, Natašino školovanje bilo je neizvesno jer roditelji nisu bili u mogućnosti da plate preostale tri rate prve godine fakulteta.

Prijemni ispit na Fakultetu primenjenih umetnosti je polagala, a da niko nije znao da joj je sluh oštećen. Upisala ga je kao 11. na spisku, što je značilo da nije na budžetu. Školarina u iznosu od 200.000 dinara bila je za roditelje previsoka, tako da su uspeli da plate samo jednu ratu od 33.000 dinara. Bez obzira, Nataši je dozvoljeno da polaže ispite i u njen indeks su upisane skoro sve same desetke.

- Pomogli smo porodici Planinčić i 166.000 dinara je uplaćeno na račun Fakulteta. U predlogu smo novog Zakona koji će podrazumevati pomoć socijalno ugroženim i osetljivim grupama - kaže Zoran Trninić, pomoćnik ministra prosvete za studentski i učenički standard, napominjući da će pomoć ovakvim i sličnim porodicama biti zakonska obaveza Ministarstva.

U veoma teškoj poziciji
Prema istraživanju koje je sproveo Centar za razvoj inkluzivnog društva najveći broj osoba sa invaliditetom čine osobe oštećenog sluha. Mlade osobe sa oštećenjem sluha su usmerevane da se školuju u specijalnim školama tako da teško dolaze do zaposlenja i oni imaju niske prihode koji se po sadašnjim kriterijumima svrstavaju u siromašne. Prema istraživanju, najveći postotak zaposlenih osoba sa oštećenjem sluha je zaposleno u takozvanim zaštitnim radionicama a oni koji nisu zaposleni su u još težoj situaciji nego osobe sa telesnim invaliditetom jer nemaju pravo na primanja za tuđu negu i pomoć ili invalidninu.

Ceo tekst : Blic

 

Tekstovi objavljeni na ovom sajtu su autorsko delo korisnika i vlasništvo sajta www.hendidrustvo.info. Svaki korisnik ovog sajta je odgovoran za sadržaj svoje poruke koju objavi na sajtu. Sajt se odriče svake odgovornosti za sadržaj tih poruka. Dalja distribucija tekstova dozvoljena je isključivo u nekomercijalne svrhe i uz jasno citiranje izvora i autora poruke, kao i internet adrese na kojoj se original nalazi. Ako su u pitanju tekstovi, koji prenose lične događaje i sudbine korisnika ovog sajta, za njih morate dobiti dozvolu od autora. Takođe, za ostale vidove distribucije, obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od administratora www.hendidrustvo.info sajta ili autora teksta.