Autor Tema: Psihijatrijski poremećaji u populaciji invalidnih osoba i kako se nositi s inval  (Pročitano 3447 puta)

Van mreže Maca

  • Član
  • **
  • Poruke: 2166
  • Pol: Žena
Psihijatrijski poremećaji u populaciji invalidnih osoba i kako se nositi s inval
« poslato: Decembar 14, 2007, 06:10:56 posle podne »
Psihijatrijski poremećaji u populaciji invalidnih osoba i kako se nositi s invaliditetom

Ostvarenje pristupa bilo kojemu problemu ljudske djelatnosti ovisan je o spremnosti sudionika da se sučele s istinom. Nesklad u odnosima, nerazumijevanje problema, strah od spoznajnog napora, a iznad svega mogućnost prepoznavanja vlastitog položaja pri spoznaji istine, donosi velike otpore razumijevanju i rješavanju mnogih pitanja koji svakodnevno susreće pojedinac ili skupina. Posebno su intenzivni spome nuti otpori kada je riječ o invalidnim osobama. Taj je otpor prisutan, poglavito, u invalida, no nerijetko ga nalazimo i u onih koji se njima bave sa svrhom poboljšanja kvalitete njihova života.

U čemu je problem?

Postupno pokušajmo odgovoriti, najprije, na vrlo jednostavna pitanja.
Razlikuje Ii se invalid od ostalih (ako smijemo reći: normalnih) ljudi?
Odgovor je nedvojben: Da! No, ne propustimo naglasiti kako postoji veliki broj osoba koje ne žele razmišljati o toj činjenici. Negiranje, koje je ovdje prisutno, čest je pratitelj niza činjenica u svezi s invaliditetom. Negiranje je uzrok zahtijeva raznih skupina za izjednačavanjem invalida s ostalim ljudima. Riječ može biti samo o istim pravima ali o izjednačenju se ne može govoriti jer se invalidi definitivno razlikuju od ostale populacije. Da to ne stoji apsurdna bi bila nastojanja tražiti pomoć i poseban tretman za invalida. Ponovno treba naglasiti da taj problem nije mnogima "sjeo" u područje objektivnog i očitog za ključivanja.
Drugo se pitanje vezuje za prvo ako je za njega prihvaćen afirmativni odgovor, a ono glasi: Ako se invalid razlikuje od drugih osoba je Ii on tada u lošijem položaju. I opet odgovor: Nedvojbeno jest! Cjelokupni pokret oko pomoći invalidima leži na tome odgovoru. No, ako je invalid u lošijem položaju, jedno daljnje neugodno ali bitno pitanje: Je Ii invalid lošija osoba? što to znači lošija? Pitanje, za sada, ne treba zadirati u moralnu sastavnicu njegove osobnosti. Lošija osobnost bi, prije svega, značila: manje vrijedna. Vrlo neugodan odgovor bi bio, opet, afirmativan. Da, u invalida je riječ o manje vrijednoj osobi barem kako se sama ocjenjuje i kako je okolina procjenjuje. A ako se sve ovo do sada moglo podnositi, sada nastaje lom. Ni invalid ni oni koji se o njemu na bilo koji način brinu, ne žele prihvatiti manju vrijednost invalida. No, invalidi dobro znaju odgovor. Oni vrlo često svoj osjećaj manje vrijednosti rješavaju negacijom te činjenice. Okolina, također. Nastaje uzajamna laž koja donosi niz neprilika i nezadovoljstva jer, gdje god se potiskuje istina, patnja je neizbježna. Razvijaju se, uz negaciju, novi mehanizmi obrane kao što su: racionalizacija, rjeđe projekcija, pokuša se sa sublimacijom, no agresija i autoagresija postaju dominantni u invalida i njegove okoline. O agresiji i autoagresiji ćemo još nešto reći.
Ostanimo sada na problemima odgovora na jednostavna pitanja. Osjećaj manje vrijednosti je (u to nema dvojbe), najveća prepreka samopoštovanju, a bez samo poštovanja nema kvalitetna života. Invalid je, obično, pokušao do sada svim raspoloživim tehnikama smanjiti svoj invaliditet te, uz pomoć tehničkih pomagala približiti svoj način života ostalim osobama. Ipak, on osjeća manju vrijednost a njegova okolina mu to svojim ponašanjem svaki trenutak potvrđuje, posebno oni koji su posvetili najveći dio svojega vremena žrtvujući se za invalida - najčešće je to njegova najbliža rodbina.

Svako nastojanje, u većoj ili manjoj mjeri, da se invalidu pomogne, human je postupak, ali potvrđuje njegovu potrebu za tom pomoći.

Počnimo odmah i s porukom o primjerenu postupku s invalidom: Ne pomažimo mu više no što mu je to objektivno potrebno. Vještina je procijeniti pravu mjeru. Veća pomoć no što je neophodna vodi do regresije i do sekundarne dobiti. Sekundarna dobit izvor je nove agresije i autoagresije u invalida i njegove okoline (posebno pomagača). Nikada nije previše naglasiti kako je želja da se agresija i autoagresija ne razviju jedno, a okrutna stvarnost drugo.
Osjećaj manje vrijednosti, bi po psihoanalitičarima, bio doživljaj kastriranosti. Kastracijski kompleks nosi u sebi atribut necjelovitosti a invalid je necjelovita osoba zbog tjelesnog ili funkcionalnog nedostatka. Kastracijski je kompleks izvor razine samopoštovanja i razvoja već opisanih obrambenih mehanizama u invalida. Kada se već koriste spolni pojmovi (o koje se psihoanaliza upire) tada je nezaobilazno spo- menuti i spolni život invalida. Spolna želja može oslabjeti zbog osjećaja manje vrijednosti i zbog pretvaranja libida u obranu od libida (kontrakateksa). No, invalidnost može postati i prednost.
Ako je invalidnost simbolična kas triranost, a po S. Freudu žene su bića bez spolnog organa, dakle kastrirane, tada bi žene invalidi mogle postati privlačne za onu skupinu muškaraca koje plaši prevelika ženska dominacija. Muški bi invalidi, pak, mogli biti privlačni za skupinu žena u kojih majčinski osjećaj dominira nad erotskim (maleno se dijete, zbog svoje biološke nemoći, može također doživjeti kao kastrirana osoba).
Nekoliko je puta spomenuta agresija i autoagresija u invalida. Naizgled su invalidi mirni i tihi, svjesni svojih ograničenja i spremni prihvatiti okolinu onakvom kakva ona jest s obzirom na to što u većoj ili manjoj mjeri o njoj ovise. Pomnijom analizom njihovog psihološkog ustroja prepoznajemo prikrivenu, a nerijetko i otvorenu agresivnost. Ona se očituje u negativizmu, odnosno u odbijanju komunikacije i sudjelovanju u skupnoj djelatnosti. Takvo je ponašanje posljedica kompeticije koja je, uglavnom, na njihovu štetu. Moguće će invalid prihvatiti skupinu invalida gdje obično ne izostaje verbalna, češće neverbalna usporedba svojih mogućnosti s drugima. Rigidno ponašanje pripada dijelu agresivnih obrana. Agresija, u invalida, dolazi na mjesto neostvarenih i potisnutih libidnih potreba.
Navedeni problemi u invalida upućuju na zaključak da oni nisu prihvatili stvarnost tj. vlastita ograničenja. Agresija je odgovor na nepravdu sudbine koja se projicira na okolinu, najčešće na najbliže. Agresivni je odgovor usmjeren i prema sebi samome, što rezultira depresijom i psihosomatikom. Postoje i oni invalidi koji su prihvatili stvarnost. Oni su ostvarili i sa- mopoštovanje za one sposobnosti koje mogu obnašati. Zrelost njihove osobnosti im omogućava primjerenu komunikaciju s okolinom što okolina rado prihvaća.
Postoji agresija i autoagresija okoline invalida. Jasno je da govorimo o nesvjesnom te ovo izlaganje može dovesti i do negodovanja. Zašto bi okolina invalida bila agresivna? Prije svega stoga što invalid usmjeruje razmišljanje osoba u okolini na mogućnost njihova vlastita invalidiziranja, odnosno, psihoanalitički rečeno, na mogućnost kastriranja. Takva je mogućnost prisutna zbog osjećaja krivnje koji se stvarao tijekom života zbog konflikta ljudske prirode i niza zabrana koje zovemo civilizacijom. Osjećaj krivnje izaziva potrebu za samokažnjavanjem (obrana kojom se simbolički ublažava ili otklanja kažnjava- nje sa strana autoriteta) te je depresija, kao izraz autoagresije nerijetko prisutna u osoba iz okruženja invalida. No, vratimo se njihovoj agresiji prema invalidu. On je ne samo opterećenje, koje se ne priznaje tako Iako, već i savjest svakoga koji ga promatra (invalid je opomena za moguće kažnjavanje krivca). Agresija prema auto- ritetu je klasična reakcija svakoga; rijetke su osobe koje život prihvaćaju s radošću kao učitelja.

Poznavajući emocionalne probleme invalida i njegove okoline potražimo najprimjereniji stav.

Osvrnimo se, najprije, na okolinu. Ona mora znati da invalid nije samo osoba ograničenih mogućnosti koja treba pomoć. Riječ je o osobi koja je ostvarila emocionalni stav prema sebi i okolini u kojem, pored manifestne submisivnosti ima prikrivene agresije. Pored toga svatko tko radi s invalidom treba preispitati svoju motivaciju za taj svoj rad. Koliko je ona rezultat osjećaja krivnje (koja obvezno nosi u sebi agresiju) a koliko rezultat zrelih nastojanja za pružanjem pomoći tim osobama. Niti jedna motivacija nije bez neke koristi odnosno sekundarne dobiti; jedna je korist već spomenuta: smanjenje osjećaja krivnje zbog tko zna čega i tko zna kada. Prihvatljivija bi korist bila potreba za upoznavanjem jednoga drugoga svijeta, svijeta invalidnosti - ta je motivacija zrela i može biti povezana sa znanstvenim zanimanjem.
Invalide treba usmjeravati prema spoznaji i prihvaćanju stvarnosti u kojoj se oni nalaze. Ne treba ublažavati njihov položaj koji oni dobro znaju i osjećaju. Razgovor o njima samima, uključujući i stvorene agresivne stavove prema sebi i okolini, treba voditi postupno i oprezno. Takav je pristup za mnoge bolan ali ga invalid radije prihvaća nego glumljeni stav kako je sve u redu. Invalid, s realnim stavom okoline, osjeća da je prihvaćen onakav kakav on odista jest. Tek tada je moguće svoju invalidnost prihvatiti kao životnu školu u kojoj se može više naučiti no što to mogu naučiti oni drugi, neinvalidi. Govorimo Ii mi o prednosti invalida? Da, i pri tome nema dvoličnosti.
prof. dr. Vladimir Gruden
Izvor: SAVEZ DRUŠTAVA DISTROFIČARA HRVATSKE
medicinski savjetnik


Hendi-društvo

Psihijatrijski poremećaji u populaciji invalidnih osoba i kako se nositi s inval
« poslato: Decembar 14, 2007, 06:10:56 posle podne »

 

Tekstovi objavljeni na ovom sajtu su autorsko delo korisnika i vlasništvo sajta www.hendidrustvo.info. Svaki korisnik ovog sajta je odgovoran za sadržaj svoje poruke koju objavi na sajtu. Sajt se odriče svake odgovornosti za sadržaj tih poruka. Dalja distribucija tekstova dozvoljena je isključivo u nekomercijalne svrhe i uz jasno citiranje izvora i autora poruke, kao i internet adrese na kojoj se original nalazi. Ako su u pitanju tekstovi, koji prenose lične događaje i sudbine korisnika ovog sajta, za njih morate dobiti dozvolu od autora. Takođe, za ostale vidove distribucije, obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od administratora www.hendidrustvo.info sajta ili autora teksta.