Heh, evo jednog lijenog clana foruma kojem malo sta pada tesko kao otkucati par recenica. Ipak osjecam potrebu da vam se nekako predstavim jer citam vase postove i oni mi nekada puno znace
Moja prica krece na proljece 2009, kad sam u sred ispitnog roka gotovo izgubila vid a i ono malo sto sam vidjela je bilo skroz cudno. Naravno, tad sam objasnila sebi da nije nista posebno vec nervoza oko faksa, isforsirala sebe i natjerala se da takva izlazim i polazem ispite. Ako se dobro sjecam znale su mi se i ruke tresti tih dana ali to sam vezivala za desetu kafu i drugu kutiju cigareta tog dana.
U avgustu 2012 sam bila u inostranstvu, zemlji sa prilicno ruznom i hladnom klimom i nekoliko dana pred povratak mi utrne palac na ruci. Vratim se kuci i na posao, i jedan dan u toku nekog seminara utrnu mi obje noge.
Tad odem porodicnom, zatrazim uput za neurologa, odem kod jednog za kog sam tokom pregleda pomislila da je lud jer mi je onako na prvu rekao da vjerovatno imam MS
Na MRI odem samo da bih ga demantovala a na nalazu gomila pasivnih lezija i jedna aktivna u vratnom djelu mozdine. Nakon tog ostale pretrage, likvor je potvrdio dijagnozu i eto. Bio je to pocetak novembra.
Tada sam promjenila ishranu i cini mi se da imam vise energije nego ranije. Kandidat za neke ozbiljnije terapije kazu da nisam jos uvijek (kod nas traze dva relapsa u dvije godine) i trenutno jedino vodim racuna da mi ove vrucine ne dodju glave jer sam primjetila da mi jako smetaju.
Eto toliko, nadam se da sad nisam pretjerala sa pisanjem