Pošto imam više različitih dijagnoza, tema je morala da se nađe ovde.
Rođena u osmom mesecu kao nedonošče, provela sam dva prva meseca života u bolnici-klinici za neonatologiju. Tamo su mojim roditeljima rekli da su bile povrede na rođenju, i da imam hemiparezu cele leve strane tela, i da misle da neću imati kasnije problema, da je potrebno samo da radim " vežbice ".
Kada sam bila mala, roditelji su me vodili u Sokobanjsku, na terapije, ali im je rečeno da me više ne dovode jer sam lak " slučaj. "
Odrastajući sa babom, dedom, tetkom, roditeljima, i malom sestrom, živela sam pod " staklenim zvonom " i imala sam probleme sa komunikacijom u osnovnoj i srednjoj školi. Bila sam asocijalna.
Fizički problemi počinju u 12-toj godini. Tada počinju da mi iskaču čašice na oba kolena, više levo. Imala sam xyz puta gips i traumu zbog pada.
1984.godine sam jedan jedini put dobila preko socijalnog, rehabilitaciju u Igalu. Tamo je majci rečeno da mi je leva noga kraća 1,5 cm, da sam sve te godine imala pravo na banju, i da ne znaju šta će dalje biti sa motorikom leve strane.
Čašice kolena su iskakale na svaka 2, 3 meseca, na 6 meseci, godinu dana...Ortoped na Banjici je bio protiv operacije.
Naizgled funkcionalna porodica nije baš bila to, i zbog toga sam još kao tinejdžerka pila persen, ili bensedin koga je prepisivao ortoped.
1993.godine zauvek je zaspao moj otac ( kancer grla sa metastazama ).
1994.godine počinje " pakao " sa skočnim zglobom, prvo leve, a zatim desne noge. Ponovo gips, fizikalna i sve što sledi.
Komunikaciju i asocijalnost " lečim " ulaskom u jednu političku stranku, preko koje sam i dobila posao. Ali ga i izgubila, pa ponovo dobila dve godine kasnije.
Godine su prolazile. Rengen snimkom lekar na Banjici otkriva koksartrozu, početak.
1999.godine i kasnije gubim prvo najboljeg prijatelja ( saobraćajna nesreća ), zatim i mnogo dragih i voljenih osoba.
Sve to utiče na psihu, ali se ne lečim.
2005.godine, iskače mi čašica kolena i komšija je vraća na mesto tek posle 45 minuta. Bolovi su nesnosni, i od tada imam flash back fenomene.
2006.godine, počinjem sa psihijatrijskim lečenjem. Otkrivam da imam depresiju, ankcioznost i postraumatski sindrom koji prelazi u drugi trajni poremećaj ličnosti.
2007.godine, pre pripreme za operaciju oba kolena na VMA otkrivam da imam i gonatrozu, spondilozu, tahikardiju.
Operisala sam oba kolena u novembru 2007.godine, zatim predala šest meseci kasnije zahtev za IK, odbijen je zahtev za penziju, jer je navedena samo ta dijagnoza-vezana za kolena.
Prošle godine u februaru, ponovo mi iskače čašica, ovog puta na desnoj nozi i dr. sa VMA ne zna zašto se to dogodilo.
Uprava u kojoj radim, reumatolog i psihijatar me šalju na Institut za medicinu rada, radi procene radne sposobnosti.
Psihotest otkriva početak kognitivnog oštećenja po organskom tipu, psihijatar tamo daje još jednu dijagnozu, kao i neurolog -tremor leve strane.
IMR daje ocenu - 80 posto invaliditeta, uz obrazloženje da ne mogu dugo da hodam, stojim, sedim, da se psihički i fizički naprežem.
Sada čekam poziv Komisije koju čine biro i Fond PIO, i čekam da se sa bolovanja vrati moja lekarka psihijatar-kako bi me uputila kod neurologa na sva detaljna ispitivanja zbog kognitivnog oštećenja.
Inače, ove godine punim 18 godina radnog staža, radim stresan posao. Zimi sam više na bolovanju jer ne smem da hodam po snegu i ledu. Leti, zbog ogromnih otoka skočnih zglobova uzimam ceo godišnji odmor i bolovanje.
Pošto invaliditet nije nastao kao posledica profesionalnog oboljenja, ne znam da li mogu da ostvarim pravo na telesno oštećenje i da li ću moći da ostvarim pravo na tuđu negu i pomoć pošto mi majka pere kosu, fenira me, pomaže pri oblačenju, kupovini, ide svuda sa mnom...ili ona ili neko od kolega, prijatelja...
Osećam se strašno tužno i uplašeno. Razlog -kognitivno oštećenje za koje pretpostavljam da je počelo još pre desetak godina, ali se sada stanje pogoršava.
I emotivno sam nestabilna i posle jedne duge veze, sve mi je teže da pronađem srodnu dušu...sada sam u jednoj vezi i plašim se da ću je sama pokvariti.
80 posto invalidnosti i nekih 12-tak različitih dijagnoza...jedna je oštećenje leve srčane komore.
To je moja priča, u najkraćim mogućim crtama.