Autor Tema: Moja priča,G80 Litl-dečija cerebralna paraliza  (Pročitano 63312 puta)

Van mreže Džudi

  • Član
  • **
  • Poruke: 2093
  • Pol: Žena
  • Ex Zbunjena
  • Dg: G80.2
  • Grad: Beograd
Moja priča,G80 Litl-dečija cerebralna paraliza
« poslato: Januar 29, 2011, 05:51:30 posle podne »
Pošto imam više različitih dijagnoza, tema je morala da se nađe ovde.

Rođena u osmom mesecu kao nedonošče, provela sam dva prva meseca života u bolnici-klinici za neonatologiju. Tamo su mojim roditeljima rekli da su bile povrede na rođenju, i da imam hemiparezu cele leve strane tela, i da misle da neću imati kasnije problema, da je potrebno samo da radim " vežbice ".

Kada sam bila mala, roditelji su me vodili u Sokobanjsku, na terapije, ali im je rečeno da me više ne dovode jer sam lak " slučaj. "

Odrastajući sa babom, dedom, tetkom, roditeljima, i malom sestrom, živela sam pod " staklenim zvonom " i imala sam probleme sa komunikacijom u osnovnoj i srednjoj školi. Bila sam asocijalna.

Fizički problemi počinju u 12-toj godini. Tada počinju da mi iskaču čašice na oba kolena, više levo. Imala sam xyz puta gips i traumu zbog pada.
1984.godine sam jedan jedini put dobila preko socijalnog, rehabilitaciju u Igalu. Tamo je majci rečeno da mi je leva noga kraća 1,5 cm, da sam sve te godine imala pravo na banju, i da ne znaju šta će dalje biti sa motorikom leve strane.

Čašice kolena su iskakale na svaka 2, 3 meseca, na 6 meseci, godinu dana...Ortoped na Banjici je bio protiv operacije.

Naizgled funkcionalna porodica nije baš bila to, i zbog toga sam još kao tinejdžerka pila persen, ili bensedin koga je prepisivao ortoped.

1993.godine zauvek je zaspao moj otac ( kancer grla sa metastazama ).

1994.godine počinje " pakao " sa skočnim zglobom, prvo leve, a zatim desne noge. Ponovo gips, fizikalna i sve što sledi.

Komunikaciju i asocijalnost " lečim " ulaskom u jednu političku stranku, preko koje sam i dobila posao. Ali ga i izgubila, pa ponovo dobila dve godine kasnije.

Godine su prolazile. Rengen snimkom lekar na Banjici otkriva koksartrozu, početak.

1999.godine i kasnije gubim prvo najboljeg prijatelja ( saobraćajna nesreća ), zatim i mnogo dragih i voljenih osoba.

Sve to utiče na psihu, ali se ne lečim.

2005.godine, iskače mi čašica kolena i komšija je vraća na mesto tek posle 45 minuta. Bolovi su nesnosni, i od tada imam flash back fenomene.

2006.godine, počinjem sa psihijatrijskim lečenjem. Otkrivam da imam depresiju, ankcioznost i postraumatski sindrom koji prelazi u drugi trajni poremećaj ličnosti. 

2007.godine, pre pripreme za operaciju oba kolena na VMA otkrivam da imam i gonatrozu, spondilozu, tahikardiju.

Operisala sam oba kolena u novembru 2007.godine, zatim predala šest meseci kasnije zahtev za IK, odbijen je zahtev za penziju, jer je navedena samo ta dijagnoza-vezana za kolena. 

Prošle godine u februaru, ponovo mi iskače čašica, ovog puta na desnoj nozi i dr. sa VMA ne zna zašto se to dogodilo.

Uprava u kojoj radim, reumatolog i psihijatar me šalju na Institut za medicinu rada, radi procene radne sposobnosti.
Psihotest otkriva početak kognitivnog oštećenja po organskom tipu, psihijatar tamo daje još jednu dijagnozu, kao i neurolog -tremor leve strane.

IMR daje ocenu - 80 posto invaliditeta, uz obrazloženje da ne mogu dugo da hodam, stojim, sedim, da se psihički i fizički naprežem.

Sada čekam poziv Komisije koju čine biro i Fond PIO, i čekam da se sa bolovanja vrati moja lekarka psihijatar-kako bi me uputila kod neurologa na sva detaljna ispitivanja zbog kognitivnog oštećenja.

Inače, ove godine punim 18 godina radnog staža, radim stresan posao. Zimi sam više na bolovanju jer ne smem da hodam po snegu i ledu. Leti, zbog ogromnih otoka skočnih zglobova uzimam ceo godišnji odmor i bolovanje.

Pošto invaliditet nije nastao kao posledica profesionalnog oboljenja, ne znam da li mogu da ostvarim pravo na telesno oštećenje i da li ću moći da ostvarim pravo na tuđu negu i pomoć pošto mi majka pere kosu, fenira me, pomaže pri oblačenju, kupovini, ide svuda sa mnom...ili ona ili neko od kolega, prijatelja...

Osećam se strašno tužno i uplašeno. Razlog -kognitivno oštećenje za koje pretpostavljam da je počelo još pre desetak godina, ali se sada stanje pogoršava.

I emotivno sam nestabilna i posle jedne duge veze, sve mi je teže da pronađem srodnu dušu...sada sam u jednoj vezi i plašim se da ću je sama pokvariti.

80 posto invalidnosti i nekih 12-tak različitih dijagnoza...jedna je oštećenje leve srčane komore. 

To je moja priča, u najkraćim mogućim crtama.
               

Hendi-društvo

Moja priča,G80 Litl-dečija cerebralna paraliza
« poslato: Januar 29, 2011, 05:51:30 posle podne »

Van mreže Asja

  • Multiple Serendipity
  • Član
  • **
  • Poruke: 2913
Odg: Moja priča,G80 Litl-dečija cerebralna paraliza
« Odgovor #1 poslato: Januar 29, 2011, 06:41:07 posle podne »
kako je živeti sa svim tim zdrastvenim problemima?
u lečenju čemu daješ prioritet? ishrani, vežbama,meditaciji...?

Van mreže Džudi

  • Član
  • **
  • Poruke: 2093
  • Pol: Žena
  • Ex Zbunjena
  • Dg: G80.2
  • Grad: Beograd
Odg: Moja priča,G80 Litl-dečija cerebralna paraliza
« Odgovor #2 poslato: Januar 29, 2011, 06:58:20 posle podne »
Prioritet dajem vežbama koje radim kod kuće, koliko mogu.

Ishrana je redukovana, što zbog Flunisana i Slimtraxa, što zbog izostanka apetita.

Trudim se da jedem dosta semenke, lešnike, orahe, sve iz prodavnice zdrave hrane, zbog kalcijuma koji ta hrana sadrži.

I svi mi kažu da sam hrabra, jer sve vreme radim sa tolikim dijagnozama. Ali je teško, jako teško.

Trenutno sam u panici zbog ovog kognitivnog oštećenja, drug koji je psiholog, kaže da je to mnogo ozbiljnije od svih ortopedskih dijagnoza.

Van mreže Asja

  • Multiple Serendipity
  • Član
  • **
  • Poruke: 2913
Odg: Moja priča,G80 Litl-dečija cerebralna paraliza
« Odgovor #3 poslato: Januar 29, 2011, 07:30:40 posle podne »
koje konkretne probleme imas kada je kognitivno ostecenje u pitanju?

Van mreže Džudi

  • Član
  • **
  • Poruke: 2093
  • Pol: Žena
  • Ex Zbunjena
  • Dg: G80.2
  • Grad: Beograd
Odg: Moja priča,G80 Litl-dečija cerebralna paraliza
« Odgovor #4 poslato: Januar 29, 2011, 10:01:45 posle podne »
Mnogo zaboravljam, pravim greške u kucanju, počnem rečenicu i ne mogu da je završim, ne pamtim lica komšija iz zgrade, kada prepisujem neki broj telefona permutujem cifre...

I to traje već dugo, dugo, više od 6 godina sigurno. Psihijatar mi je rekla da je to zbog depresije i velike količine informacija koje dobijam u toku radnog dana...ali psiho test kaže drugačije. Da je početak kognitivnog oštećenja po organskom tipu.

Danas sam se skoro posvađala sa mamom zbog prah šećera. Bila sam ubeđena da sam ga kupila prekjuče, a ne pre nedelju dana. :m2:

Van mreže Asja

  • Multiple Serendipity
  • Član
  • **
  • Poruke: 2913
Odg: Moja priča,G80 Litl-dečija cerebralna paraliza
« Odgovor #5 poslato: Januar 30, 2011, 01:55:43 posle podne »
kod tebe su sve te dijagnoze isprepletane
red fizickih tegoba red psihickih
sta cemu prethodi...
sve pocinje povredama na rodjenju da bi se posle detinjstva samo redjale...

Van mreže Džudi

  • Član
  • **
  • Poruke: 2093
  • Pol: Žena
  • Ex Zbunjena
  • Dg: G80.2
  • Grad: Beograd
Odg: Moja priča,G80 Litl-dečija cerebralna paraliza
« Odgovor #6 poslato: Februar 10, 2011, 12:48:01 posle podne »
Stanje je sve gore i gore.

Juče sam jedno tri puta ponovila ime jednog kolege, i kada sam uveče pričala sa drugaricom preko FB-a i kada sam želela da spomenem tog kolegu NISAM MOGLA DA SE SETIM KAKO SE ZOVE! I morala sam da uzmem mobilni i pogledam u tel. imeniku.

Takođe, nisam mogla da se setim šta je sve bilo na toj soc. anketi..i ovde sam pisala po nekom maglovitom sećanju.

Zato svuda idem sa mamom, jer pola stvari odmah zaboravim.

Ona pamti.

Jako se plašim, a ne mogu ništa da uradim, jer mi je lekarka opšte prakse rekla da pregled neurologa uradim tamo gde se psih. lečim. Danas zakazujem kod zamene moje lekarke pregled-kontrolu.

Van mreže tatijana

  • Član
  • **
  • Poruke: 11247
  • Amor omnia vincit - Ljubav sve pobeđuje.
Odg: Moja priča,G80 Litl-dečija cerebralna paraliza
« Odgovor #7 poslato: Februar 10, 2011, 02:42:44 posle podne »
zao mi je sto je takva situacija i sto se stanje ne poboljsava  :'( .Zasto ne odes sto pre kod dr,mozda postoji neko resenje  :m3:.Zelim ti sve najbolje i samo hrabro  :n29:

Van mreže Sklerozica

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 110029
  • Pol: Muškarac
    • HENDI-DRUŠTVO
  • Dg: MS
  • Grad: Beograd
Odg: Moja priča,G80 Litl-dečija cerebralna paraliza
« Odgovor #8 poslato: Februar 10, 2011, 04:07:22 posle podne »
Mnogo zaboravljam, pravim greške u kucanju, počnem rečenicu i ne mogu da je završim, ne pamtim lica komšija iz zgrade, kada prepisujem neki broj telefona permutujem cifre...

Isto i kod mene i dodajem još nešto: počnem rečenicu pa u govoru permutujem slova.

 :m1: idemo dalje. ;)

Van mreže Džudi

  • Član
  • **
  • Poruke: 2093
  • Pol: Žena
  • Ex Zbunjena
  • Dg: G80.2
  • Grad: Beograd
Odg: Moja priča,G80 Litl-dečija cerebralna paraliza
« Odgovor #9 poslato: Februar 11, 2011, 08:05:19 posle podne »
Danas sam pala na ulici. Mama kaže da sam se saplela, a ja ne znam...jednostavno sam izgubila ravnotežu i dobro povredila već mnogo puta povređeno koleno.

Nije iskočila čašica, što je sreća.

Zakazala sam za ponedeljak u 8.00 kod zamene moje psih. Tražiću da me uputi kod neurologa, i to hitno.

Moram da imam nalaz neurologa i pre komisije za procenu r.sposobnosti, i da bih znala tačno šta mi je. Želim da se lečim.

@ Sklerozice, razumem te potpuno.

Idemo dalje... ;)

Van mreže musoki

  • Član
  • **
  • Poruke: 2739
Odg: Moja priča,G80 Litl-dečija cerebralna paraliza
« Odgovor #10 poslato: Februar 11, 2011, 11:55:38 posle podne »
Nedaj se  :n20:

Van mreže Džudi

  • Član
  • **
  • Poruke: 2093
  • Pol: Žena
  • Ex Zbunjena
  • Dg: G80.2
  • Grad: Beograd
Odg: Moja priča,G80 Litl-dečija cerebralna paraliza
« Odgovor #11 poslato: Februar 23, 2011, 10:06:21 posle podne »
Sa zakašnjenjem-hvala musooki. n32

Ne znam da li paničim, i dižem frku bez razloga, ali...Danas mi je psih. rekla da je taj početak kognitivnog oštećenja zbog depresije.

Objasnim joj i za pad, i za nestabilnost leve noge, za saplitanje po kući ...tražim savet da li da idem kod neurologa, i to baš u tom dispanzeru, i ona ponovi da je sve to zbog depresije i ankcioznosti -trne mi i leva šaka i stopalo...
Ali, dodala je da joj se javim 03. ili 04.marta pa da se dogovorimo oko neurologa. Lekarka opšte prakse kaže da ne može ona da me uputi kod neurologa već psihijatar kod koga se lečim.

Da li paničim bez veze ako kažem da se saplićem po kući i držim za zid da ne padnem?

Da li paničim ako kažem da mi trne leva šaka i levo stopalo, skoro stalno...evo i sada nemam osećaj u levoj ruci-kucam sve desnom.

Ne znam. Znam samo da ne mogu da zaspem do 5 ujutru, da su se flash back fenomeni vratili, i da mi je problem da stojim duže od 10 minuta.


Van mreže tatijana

  • Član
  • **
  • Poruke: 11247
  • Amor omnia vincit - Ljubav sve pobeđuje.
Odg: Moja priča,G80 Litl-dečija cerebralna paraliza
« Odgovor #12 poslato: Februar 24, 2011, 07:04:27 pre podne »
Mislim da ne panicis bez veze,naravno  :n29: i ne znam bas da li je sve to od depresije :m3: ,ali  kad odes neurologu bice ti jasnije.
Pokusaj da ne mislis na probleme i (znam da je to lako reci,mnogo teze ostvariti,ali ..)Jesi li probala sa jogom ili nekim sl metodama?Mozda ces se osecati malo bolje..
Neizvesnost ubija(secam se toga).Drzi se  :n20:

Van mreže Džudi

  • Član
  • **
  • Poruke: 2093
  • Pol: Žena
  • Ex Zbunjena
  • Dg: G80.2
  • Grad: Beograd
Odg: Moja priča,G80 Litl-dečija cerebralna paraliza
« Odgovor #13 poslato: Mart 09, 2011, 01:28:48 pre podne »
Drage moje i dragi moji,

Danas sam ponovo pala na ulici, saplela sam se, a nije bilo leda...osećam neopisive bolove u oba kolena i boli me glava, jer sam pala na glavu.

U međuvremenu sam se u kući već desetak puta saplitala i držala za zidove ili sto, stolicu.

Plus imam i inkotenciju :n6: i kad kucam često ne razdvajam reči, ne znam više šta da radim...

Posle sutrašnje Komisije ću zakazati kod psihijatra kontrolu i da se dogovorim sa njom o terminu kod neurologa koji ona preporučuje.

Van mreže barbika

  • Član
  • **
  • Poruke: 25023
  • Pol: Žena
  • Da vec danas bude bolje , daj nam Boze malo volje
  • Dg: MS
  • Grad: Beograd
Odg: Moja priča,G80 Litl-dečija cerebralna paraliza
« Odgovor #14 poslato: Mart 09, 2011, 01:46:24 pre podne »
 :n29:
svu srecu sveta ti zelim i samo hrabro  :n20:

 

Tekstovi objavljeni na ovom sajtu su autorsko delo korisnika i vlasništvo sajta www.hendidrustvo.info. Svaki korisnik ovog sajta je odgovoran za sadržaj svoje poruke koju objavi na sajtu. Sajt se odriče svake odgovornosti za sadržaj tih poruka. Dalja distribucija tekstova dozvoljena je isključivo u nekomercijalne svrhe i uz jasno citiranje izvora i autora poruke, kao i internet adrese na kojoj se original nalazi. Ako su u pitanju tekstovi, koji prenose lične događaje i sudbine korisnika ovog sajta, za njih morate dobiti dozvolu od autora. Takođe, za ostale vidove distribucije, obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od administratora www.hendidrustvo.info sajta ili autora teksta.