Humani bez dokaza
ZAKON o udruženjima, od koga se očekuje da uvede red u redovima nevladinog sektora, konačno je prošao procenu Vlade Srbije i čeka da svoj sud o njemu daju i poslanici. Jer, rad humanitarnih i svih ostalih nevladinih organizacija još se uređuje zakonima parafiranim u doba SFRJ. Pa, iako imamo više od 30.000 NVO u Srbiji, ne zna se šta ko tačno radi, niti da li se striktno pridržava odrednica navedenih u imenu udruženja. Ne zna se ni koliko se novca iz inostranstva i od domaćih donatora sliva u NVO sektor. Da bi u njemu ostalo ili se prelilo dalje.
Situacija je trenutno takva da nijedna institucija nema potpunu evidenciju o radu, recimo, humanitarnih organizacija i je li njihovo poslovanje sasvih humanitarno. Ali, novi zakon, koji je, u saradnji sa predstavnicima nevladinog sektora, izradilo Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, trebalo bi da sredi ovu oblast. Za razliku od Zakona o društvenim organizacijama iz 1982. i Zakona o udruživanju građana iz 1990. godine, kažu njegovi tvorci, ovo je savremen pravni akt, u skladu sa evropskim zakonima.
- U Srbiji je trenutno registrovano oko 30.000 domaćih i više od 200 stranih udruženja - prebrojava nevladin sektor Ljerka Ećimović, savetnik u Ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu. - Domaća udruženja upisuju se obavezno u registar našeg ministarstva ili u evidenciju Ministarstva unutrašnjih poslova. Strane organizacije moraju da budu zabeležene u Ministarstvu spoljnih poslova. Međutim, ovi registri vode se kao knjige u koje se upisuju ciljevi udruženja, ali ne i oblasti delovanja. Ukupno 315 udruženja građana u svom nazivu imaju reč "humanitarno", što, međutim, ne podrazumeva da se ta udruženja zaista i bave humanitarnom delatnošću.
Finansijski deo njihovog poslovanja mogao bi se, eventualno, utvrditi uvidom u njihove godišnje završne račune, koje su obavezni da podnesu Narodnoj banci Srbije. Ali, ni ova, niti bilo koja druga institucija nema zbirni registar humanitarnih organizacija. Koliko novca dobiju, i da li uopšte i koliko potroše na siromašne, nemoćne, prognane, moglo bi da se utvrdi tek uvidom u svaki od 315 izveštaja poslovanja udruženja koja sama sebe zovu "humanitarnim".
- Obavezu podnošenja izveštaja o radu imaju udruženja koja su od države, pokrajinskih ili lokalnih vlasti dobila sredstva za finansiranje programa od javnog interesa - objašnjava Ljerka Ećimović. - Izveštaj će morati da daju jednom godišnje. Ali, to će tek da bude utvrđeno uredbom Vlade. A, ukoliko budu nenamenski potrošili dobijena sredstva, moraće da ih vrate.
U praksi, situacija je takva da se od 315 humanitarnih organizacija, na prste mogu izbrojati one koje ugroženima pružaju konkretnu pomoć. Većina je "jaka na rečima", a od stranih donatora dobijaju novac za projekte pomoći. I, troše ga za organizaciju seminara, edukacija, treninga, štampanje letaka, flajera, priručnika, postera i drugih info-materijala. I kada sav novac potroše na edukacije i informisanje, za siromašne im, u najboljem slučaju, ostanu - topla reč i savet!
OSLOBOĐENI POREZA
NAČIN da se, detaljnom pretragom, delimično "uđe u trag" poslovanja humanitarnih organizacija su i njihove poreske obaveze. Oni imaju status, prava i obaveze, kao i svi drugi poreski obveznici. U Poreskoj upravi kažu da su NVO oslobođene poreza na dodatu vrednost za donacije i humanitarnu pomoć, u robi i novcu. Ali zato, ako na donaciju u novcu ne mora da se plati PDV, plaća se porez na poklon. A, ovaj porez plaća onaj ko poklon dobija. Humanitarni fondovi oslobođeni su i plaćanja poreza na poklon za imovinu koja im je potrebna za namene zbog kojih su osnovani.
večernje novosti