Prvi simtpom mi se javio 1987. godine kao zuta tacka ispred ociju koja razdvaja likove i blaga utrnulost cele desne strane tela i posto je mama moje drugarice bila lekar natera me da odem na neurolosku...odem na pregled i jedva pristanem da ostanem na ispitivanju jer sam se plasila lumbalne punkcije. uradili su mi je odmah kao sto su i obecali ali to nije bilo ni najmanje strasno, strasno je bilo sto sam tad prvi put cula za ms i videla toliko mladih ljudi tamo u kolicima(tada sam imala 27 godina)posle svih ispitivanja koje su mi obavili puste me sa dijagnozom encefalomielitis disseminata i kazu mi da nije ms i da mi ne trebaju nikavi lekovi...ali posto djavo nikada ne spava, jedan od pacijenata koji su bili tamo a koji je bio u dosta losem stanju zatrazi da vidi moju otpusnu listu i kaze " Takva se moja lista bila pre pet godina!"i to se meni tako ureze u podsvest i bez obzira sto su mi se svi simpotimi bili povukli za tih nedelju dana koliko sam bila tamo ja sam svaku svoju trapavost videla kao pocetak bolesti...ali nista apsolutno nista mi nije bilo do 1999. godine ( u medjuvremenu sam se udala, dete rodila i zivela potpuno normalno). Tada je malo pocela da mi zapinje noga pri hodu , pa malo vise i na kraju sam otisla na magnetnu na kojoj su mi utvrdili dijagnozu...najveca sreca u svemu je bila ta sto sam snimak odnela profesoru Levicu, koji je jedan pre svega veliki covek a naravno i veliki strucnjak koji je pogledao moj snimak sa recima "Posle 12 godina drugi simpotom-pa to je potpuno benigno" i sve vise nije bilo tako strasnoTada sam dobila pulsnu terapiju 5x po 1000 ne znam kako se zove necega, od cega mi nije bilo nista bolje i onda sam otisla u banju Kanjizu posle koje sam se sjajno osecala ali naravno neko vreme. Nikakve lekove nisam dobijala, a videvsi moju izbezumljenost svaki put kad dodjem na kontrolu kod dr.Levica rekao je da je najbolj eda se nas dvoje sto redje vidjamo...i tako je i bilo. godinama nisam otisla na neurolosku, hodam sa stapom, dva puta sam ostajala bez posla i dozivela bezbroj stresova koji naravno svaki put ostave novi trag ali se ne predajem jos uvek, a i necu.Cini mi se da sam svojim strahom sama prizvala ovu bolest , pa onda mogu i sama da je oteram od sebe zar ne? Sad sam resila da pokusam da dobijem invalidsku penziju od koje sam isto tako bezala punih pet godina, ali sam to napokon svarila i nadam se da cu uspeti u tome. Ma u stvari jednostavno sam se pomirila sa svojom bolescu i gledam da uradim ono najbolje sto mogu i da zivim najnormalnije moguce.