Tema: Charcot-marie-tooth

[sajber]

CharcotMarieTooth bolest (CMT), poznata i pod imenima CharcotMarieTooth neuropatija, nasljedna motorna i senzorna neuropatija (HMSN) i peroneal mišićna atrofija (PMA)  nasljedna motorna i senzorna neuropatija- HMSN (hereditary motor and sensory neuropathy) i peronealna mišićna atrofija (PMA- peroneal muscle atrophy)- je klinički i genetički heterogena grupa nasljednih poremećaja perifernog živčanog sustava, a karakterizirana je progresivnim gubitkom mišićnoga tkiva i taktilnog osjeta različith dijelova tijela. Trenutno neizlječiva, ova bolest je jedna od naučestalijih nasljednih neuroloških bolesti koja zahvaća približno 1 od 2500 ljudi što je jednako otprilike 23 000 oboljelih u Ujedinjenom Kraljevstvu i 125 000 oboljelih u SAD-u. CMT je prije bila klasificirana kao podtip mišićne distrofije.

- Znakovi i simptomi:

Simptomi CMT obično počinju u kasnom djetinjstvu ili ranoj odrasloj dobi no u nekih se ljudi simptomi ne pojavljuju prije ranih tridesetih ili četrdesetih. Najčešće, prvotni simptom je viseće stopalo koje se javlja već u ranoj fazi bolesti, koje također može uzrokovati pandžasti prst, kada su prsti uvijek savijeni. Propadanje mišićnoga tkiva na donjim dijelovima nogu mogu dovesti do pojave noge poput rodine ili pojave kada noge nalikuju na bocu okrenutu naopako. Slabost u šakama i podlakticama se pojavljuje kod mnogih oboljelih kako bolest napreduje. Manjak osjeta dodira u stopalima, gležnjevima, nogama kao i u šakama i rukama može biti karakteristika mnogih tipova bolesti. Rani i kasni oblici napadaja javljaju se sa on i off bolnim spastičnim mišićnim kontrakcijama koje mogu onemogućavati osobu kako bolest napreduje. Stopala sa visokim svodom (pes cavus) klasično se povezuju s poremećajem. Dok su osjetni i prorprioceptivni živci u rukama i nogama često oštećeni, živci za prenošenje bolnih podražaja su očuvani. Pretjerana aktivnost zahvaćene ruke ili uda može potaknuti i aktivirati simptome uključujući i tupost, spazam, i bolno grčenje
Napredovanje bolesti i njezini simptomi mogu varirati. Kod nekih se javljaju poteškoće kod disanja, kao i kod vida, sluha ili oštećenje vratne i ramene muskulature. Česta je skolioza. Kukovi mogu biti deformirani. Gastrointestinalne smetnje mogu biti dio CMT kao i žvakanje, gutanje i govor (zbog atrofije glasnica). Tremor se može razviti kao posljedica raspada mišića. Poznato je da trudnoća može pogoršati CMT, kao i jak emocionalni stres. Pacijenti sa CMT morali bi izbjegavati periode produžene imobilizacije kao npr. kad se oporavljaju od sekundarne ozljede jer produžena imobilizacija ili smanjenje pokreta mogu drastično ubrzati razvoj simptoma CMT. Neuropatska bol je čest simptom CMT, iako, kao i kod ostalih simptoma CMT, prisutnost boli se očituje različito od slučaja do slučaja. U nekih ljudi bol može biti značajna do ozbiljna i može remetiti svakodnevne životne aktivnosti. Međutim bol nije prisutna kod svih oboljelih od CMT. Kada je kao simptom CMT bol prisutna, tada je ona usporediva sa onom koja se može javiti u ostalim perifernim neuropatijama, između ostalih u postherpetičkoj neuralgiji i kompleksnom regionalnom bolnom sindromu.

- Uzroci:

Uzrok CMT bolesti je mutacija koja uzrokuje defekte u živčanim proteinima. Živčani signali se prevode preko aksona sa mijelinskom ovojnicom koja ih oblaže. Većna mutacija u CMT bolesti pogađa mijelinsku ovojnicu, ali neke pogađaju i aksone. Jedan od najčešćih uzroka CMT (70-80% slučajeva) je duplikacija velike regije na kromosomu 17p12 koja uključuje gene PMP22. Neke mutacije pogađaju gen MFN2 koji kodira mitohondrijski protein. Stanice sadrže odvojene setove gena u svojoj jezgri i u svojim mitohondrijima. U živčanim stanicama mitohondriji putuju cijelom dužinom aksona. U nekim oblicima CMT, mutirani MFN2 uzrokuje formiranje mitohondrija u velike nakupine ili ugruške koji se ne mogu kretati duž aksona prema sinapsama. Zbog toga su sinapse onemogućene u svome funkcioniranju. CMT se može podijeliti u primarne demijelinizacijske neuropatije (CMT 1, CMT3 i CMT4) i primarne aksonalne neuropatije (CMT2) sa čestim preklapanjima. Još jedna stanica umješana u bolest je Schwannova stanica, koja stvara mijelinsku ovojnicu omotavajući svoju membranu oko aksona te stvarajući strukturu koja se gdjekad opisuje kao švicarska štrudla. Neuroni, Schwannove stanice i fibroblasti zajedno sudjeluju u pravilnom funkcioniranju živca. Schwannove stanice izmjenjuju molekularne signale koje reguliraju diferencijaciju i životne cikluse sa neuronima. Ovi signali su poremećeni u CMT.Demijelinizacijske Schwannove stanice dovode do abnormalne strukture i funkcije aksona. Mogu dovesti do aksonalne degeneracije, ili jednostavno uzrokovati aksonalnu disfunkciju. Zahvaljujući mijelinskoj ovojnici živčana vlakna brže provode živčane impulse. Ukoliko je mijelinska ovojnica oštećena, prijenos signala je sporiji. To se može i izmjeriti uobičajenim neurološkim testom, elektromiografijom. Kada je akson oštećen dolazi do smanjenog ukupnog potencijala mišićne akcije (CMAP- Compound Muscle Action Potential).

- Dijagnoza:

Dijagnoza CMT bolesti se postavlja na temelju simptoma, mjerenja brzine živčanog impulsa (elektromiografija), biopsije živca ili na temelju DNK analize. DNK analiza služi za dobivanje definitivne dijagnoze, ali svi genetski markeri za CMT do sada nisu poznati. Na CMT se najprije posumnja kod osoba kod kojih se javi slabost u donjem dijelu nogu i deformiteti stopala kao što su viseće stopalo, čekićasti prsti i visoki lukovi tabana. Izolirani znakovi ne vode konačnoj dijagnozi. Pacijent se upućuje neurologu ili na fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s fizijatrom. Da bi se vidjeli znakovi mišićne slabosti neurolog će zamoliti pacijenta da hoda na petama ili da se opire dijelom noge o nešto. Da bi dokazao gubitak osjeta neurolog će testirati duboke tetivne reflekse kao što je refleks koljena, koji je smanjen ili odsutan ukoliko se radi o CMT. Liječnik će također uzeti i obiteljsku anamnezu jer je CMT nasljedna bolest. Negativna obiteljska anamneza ne isključuje CMT ali upućuje na mogućnost drugih uzroka neuropatije kao što je dijabetes ili izloženost određenim kemikalijama ili lijekovima. CMT je 2010. bila jedna od prvih bolesti u kojoj je genetski uzrok određenog pacijenta precizno određen sekvenciranjem cijelog genoma oboljelog. Do toga su došli znanstvenici iz Charcot Marie Tooth Asocijacije (CMTA). Pronađene su dvije mutacije na genu SH3TC2 koje uzrokuju CMT. Uspoređen je defektni genom pacijenta sa genomima njegove majke, oca i sedam braće i sestara sa ili bez bolesti. I otac i majka su imali po jednu mutiranu kopiju ovog gena i razvili su blage ili nikakve siptome. Potomci koji su nasljedili dva mutirana gena su svi oboljeli. Sekvenciranje genoma prvog pacijenta koštalo je 50 000$ ali znanstvenici procjenjuju da će metoda postati uobičajena i koštati 5 000$.

preuzeto sa http://sr.wikipedia.org/sr